Junačka 101. 🇭🇷

Na današnji dan 3. ožujka 1992. godine započela je agresija JNA s paravojnim postrojbama na općinu Bosanski Brod. Branitelji su odolijevali napadima agresora sve do 6. listopada 1992., kada je čitava općina okupirana.

03.03.92. utemeljena je i 101. bosansko-brodska brigada HVO. U stvari postrojba je utemeljena kao 1. bosansko-brodska brigada, da bi 11. svibnja 1992. bila preimenovana u 101. bosansko-brodsku brigadu HVO-a

Prvi oružani sukob brigada je imala tog 3. ožujka 1992. kada su spriječili ulazak srpskih postrojbi u grad i odbili neprijatelja na početne položaje.

#pratitelji

U spomen na Tomislava Ivčića (Zadar, 6. siječnja 1953. – Zagreb, 4. ožujka 1993.) Počivao u miru Božjem. S nama je!

Stop the war Ukrajna i Gaza. Pomolimo se dragom Bogu za završetak rata.

Sretan nam Dan državnosti 🇭🇷

Nije službeno, ali trebalo bi biti
Dux Croatorum

Jedan od najvažnijih datuma naše povijesti

Trpimirova darovnica, najstariji je sačuvani spomenik hrvatskog prava. Ta je isprava na latinskom jeziku datirana 4. ožujka 852. godine

Ulomak iz darovnice

»Zato ja Trpimir, potpomognut milošću božjom knezom Hrvatom, iako sam grešnik, jer ne znam (kad bude došao) posljednji dan (tj. sudnji dan) i čas, za koji čovjek ne zna, veoma zabrinut za spas svoje duše, posavjetovao sam se. sa svima svojim županima i sagradio sam samostan i onamo doveo zbor redovnika. Potaknut njihovim usrdnim molbama (i želeći) da nas njihova česta molitva oslobodi od grijeha, stao sam razmišljati da za crkvu tog samostana nabavim neke potrepštine. A kako nije bilo dovoljno srebra da se završi izrada posuđa, prepustio nam je Petar, nadbiskup salonitanske crkve i dragi kum, jedanaest srebrnih libara.«

1. Prva domaća isprava u kojoj se spominje hrvatske ime.
2. Najstarija isprava s dvora hrvatskog vladara.
3. Najstariji sačuvani spomenik hrvatskog prava.
4. Dokazuje da je moć i ugled kneza Trpimira.
5. Dokazuje postojanje države Hrvata u 9. stoljeću.

Iz povelje se vidi da vladar (dux Chroatorum) ima skoro neograničenu vlast u državi, jer Trpimir za sebe kaže da je vladar Hrvata po Božjoj milosti

Darovnica (latinskim pisano) započinje riječima: »In nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. Regnante in Italia piissimo Lothario Francorum rege per indictionem XV sub die IIII Nonis Martii«, što u hrvatskom prijevodu znači: »U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Za vladanja vrlo pobožnog franačkog kralja Lotara u Italiji, indikcije XV, 4. ožujka.«
Darovnicom knez Trpimir priopćila je da je od Petra, salonitanskog nadbiskupa pozajmio 11 libara srebra, a Petar mu je uzvratio tražio da splitskoj crkvi potvrdi ono što je stekla darovanjem i kupnjom te da joj daruje crvku sv. Jurja u Putalju. Knez mu uglavnom udovoljava i potvrđuje darovnicu svoga prethodnika, kneza Mislava te mu daruje crkvu i neke posjede s pripadajućim kmetovima
Trpimir sebe u darovnici naziva hrvatskih knezom (vladarom) - »dux Chroatorum« , a teritorij kojim vlada naziva kraljevstvo Hrvata - »regnum Chroatorum«

Darovnica otkriva važne detalje o hrvatskoj državi u 9. stoljeću. Prije svega, pokazuje postojanje Hrvata i prije Trpimira, jer u darovnici Trpimir priznaje nadbiskupiji darovnicu svoga oca, kneza Mislava. Također, razvidno je da je kršćanstvo tek počelo "dolaziti" među Hrvate (nema kršćanskih imena).
#pratitelji

Aneksija Rijeke

Vazda bratstvo jebinstvo

Trećeg ožujka 1924. teritorij Rijeke priključen je Kraljevini Italiji, nakon što se s takvim rješenjem složila Kraljevina SHS "Rimskim ugovorom" iz siječnja iste godine, te nakon što je taj ugovor ratificiran u veljači

Rapallskim ugovorima poslije I. svjetskog rata Jugoslavija je izdala Hrvate sa Jadrana i dala Italiji Istru, Zadar, otoke Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu, a na današnji dan 1924. i najveći grad sjevernog Jadrana – Rijeku.

Jugoslavija je prodala Italiji dva tada najveća hrvatska grada na obali: Rijeku i Zadar, te oni nisu bili predmet kasnijih Rimskih ugovora NDH i Italije, jer su već pripadali Italiji prije početka II svjetskog rata
#pratitelji

Pred nama je korizma.
Čega se odreći u korizmi?
Odreci se pesimizma... Postani optimist.
Odreci se osuđivanja... Pokušaj razumjeti.
Odreci se pretjerane brige... Vjeruj u Božju providnost.
Odreci se obeshrabrenosti... Budi onaj koji budi nadu.
Odreci se tvrdoglavosti... Znaj popustiti.
Odreci se osvećivanja... Uzvrati dobrim na zlo.
Odreci se negativnosti... Budi pozitivan.
Odreci se nestrpljenja... Budi strpljiv.
Odreci se ljutnje… Imaj više razumijevanja.
Odreci se tuge... Potrudi se biti radostan.
Odreci se ogovaranja… Kontroliraj svoj jezik.
Odreci se grijeha... Živi sveto.
Odreci se odustajanja... Budi ustrajan!

📢 Hitno! 69. Komisija UN-a o statusu žena nastoji nametnuti pobačaj i rodnu ideologiju usmjerenu na djecu kroz međunarodno pravo, prijeteći državama uskraćivanjem financiranja i pomoći.
Ne smijemo šutjeti. Stanite uz život i obitelj – potpišite peticiju za #UNRightToLife.
Djelujte odmah! Zaustavimo nametanje ove radikalne politike. #StopUNImposition Kliknite ovdje: https://cgo.ac/scciMoR4 Hvala

Samostan Tolisa utemeljen je sredinom 19. stoljeća, ali prisustvo franjevaca u tim hrvatskim krajevima seže u 14. stoljeće i tamo su imali više samostana (Modriča, Skakava, Sv. Marija u Polju i dr.) od kojih je većina stradala od Turaka u 15. stoljeću. Sam toponim Tolisa seže u daleko 12. st..
Zbog otomanske okupacije broj katolika se sveo na ostatke ostataka. Početkom 18. st. u tom sjeveroistočnom dijelu Bosne preostalo je doista vrlo malo katolika (svi su onako razbacani pripadali župi Ravne - Bijela), a dio njih nalazio se baš i na području današnje toliške župe.
Tolisa se 1784. odvojila kao samostalna kapelanija od Bijele, a 1802. je proglašena župom.
1823. fra Ilija Starčević je tamo osnovao pučku školu - prvu u Bosni i Hercegovini
Izvori franjevačka provincija,
Wiki...
#pratitelji

Naša budućnost ovisi o sposobnosti da se oslonimo na vlastite snage, da prepoznamo vlastitu vrijednost i pojačamo svoj potencijal💪, jer samo tada možemo izgraditi stabilnost ⚖️ koja ne smije biti podložna nikakvim vanjskim utjecajima. Mudro donositi odluke znači razumjeti da svaka akcija ima svoje dugoročne posljedice ⏳, da svaka odluka oblikuje našu sudbinu i budućnost naših generacija 👨‍👩‍👧‍👦. Kroz zajedništvo 🤝, izgradnju vlastite snage i odgovornost prema vlastitoj zemlji 🇭🇷🇧🇦, možemo stvoriti temelje stabilnosti. U svakoj šansi koju iskoristimo, leži naša postojanost i mogućnost da oblikujemo budućnost onako kako to želimo 👊.

Na današnji dan 7. ožujka 1811. rođen je hrvatski ban Josip barun Šokčević.

Na banskoj stolici zamijenio je kratko banovanje bana Ivana grofa Coroninija i nastavio otvoreno politiku ban Josipa grofa Jelačića Bužimskog u vrijeme čijeg banovanja je bio podban. 1860. godine biva imenovan od hrvatskog kralja Franje Josipa I. za bana Trojedne Kraljevine Hrvatske Slavonije i Dalmacije, guvernera Rijeke i vrhovnog kapetana (zapovjednika) Hrvatske i Slavonije. U vrijeme njegova banovanja Hrvatsko Kraljevstvo je stajalo na prekretnici svoje državne opstojnosti i budućnosti. Zbog nejedinstva hrvatskog naroda, već 1859. Međimurci traže plebiscit zanpripajanje Ugarskoj zbog obećane željeznice, dok 1860. na 1861. dalmatinski zastupnici odbijaju sudjelovati u saboru Trojedne Kraljevine Hrvatske, tražeći vlastiti autonomni sabor i vladu u Zadru. Nadalje velik udar banskoj vlasti čine prepirke oko buduće orijentacije Hrvatskog Kraljevstva čime se gubi prilika za zaseban dogovor s Bečom, naspram Budimpešte. Najveći udar njegovoj banskoj vlasti biva Austro-Ugarska nagodba 1867. za vrijeme koje Hrvatsko Kraljevstvo zbog nacionalnog nejedinstva izgubilo je priliku nagodbe i time željom vlastitih političara gurnuto pod prisilu nagodbe s Budimpeštom. Ban Josip barun Šokčević u tom trenutku odbija poslati bansko izaslanstvo na krunidbu u Budimpeštu 1867., te Sabor izdaje uz bansku vladu poseban naputak u kojem obrazlažuje da Hrvatsko Kraljevstvo ustoličenjem Franje Josipa 1848. je priznalo njegovu krunu i stoga nije poslalo svoje izaslanstvo u Budimpeštu. Uskoro propašću svake mogućnosti zasebne Austro-Hrvatske nagodbe ban Josip barun Šokčević podnosi ostavku na bansku čast. Barun Josip Šokčević ostati će zapamćen kao posljednji vojni ban koji je nosio naslov hrvatskog bana i kapetana Hrvatske i Slavonije, itkako je dao doprinos institucionalizaciji Hrvatskog Kraljevstva, izgradnji modernih ministarstava, škola, željeznica i gospodarstva. Zbog svoje galantnosti ostao je zapamćen kao "ban kavalir".

Iz hrvatskih zemalja

Bačka🇭🇷

Najstariji sačuvan zapis o boravku franjevaca u Somboru potiče iz 1634. godine, par decenija poslije doseljavanja Hrvata sa prostora Kliškog i Ličkog sandžaka. Prema zapisu beogradskog biskupa, franjevca Marina Ibrašimovića, koji je 1649. g. krizmao somborske rimokatoličke vjernike, u gradu je tada bilo 30 rimokatoličkih kuća, a crkva još nije postojala.

U izvještaju beogradskog biskupa Matije Benlića iz 1653. g. navodi se da u Somboru postoji mala rimokatolička kapela, sa potrebnim priborom za služenje svete mise

Znači kapelu posvećenu sv. Franji, somborski su Hrvati imali još za vrijeme Turaka, da bi od 1717. do 1719. franjevci izgradili veću crkvu sa drvenim zvonikom. Kamen temeljac za izgradnju samostana pokraj nje blagoslovio je i položio 1743. godine kalačko-bački nadbiskup Gabrijel Patačić.
#pratitelji