VITEZ HOS-a PUKOVNIK
IVICA (Artur) DEBOGOVIĆ
07.03.1943. Zagreb - 26.06.1992. Modriča

Državna odličja, kao i prijedlog za posmrtno izvanredno promaknuće u generala HOS-a nikada nije ostvareno

Ivičin otac Artur bio je osnivač željezare Sisak, nakon Drugoga svjetskoga rata. Ivica je odrastao uz braću Artura zvanog Milo, Josipa i sestru Višnju. Školu je završio u Sisku Zagrebu. Zaposlio se u MK Željezara Sisak, kasnije prelazi u Herbos Sisak na poslove održavanja.
U prvom braku s Anicom, ima kćer Nikolinu i troje ununčadi; Suzanu, Ivanu i Anu. U drugom braku s Trajankom Debogović ima kći Nikolin rodenu 1968. godine. Imao je i pokćerku Valentinu rođenu 1971. godine.
Obitelj je živjela u selu Zabno, samo rijekom Odrom odvojeno od Siska. Ivica se odmah uključuje u demokratske promjene, u pripremi prvih demokratskih izbora popovicom 1990. godine. Bio je vrstan precizni mehaničar, svestran majstor, poznavatelj oružja i strijelac, nada sve zaljubljen u lov. Uz pričuvu MUP-a Odre i Žabna u lipnju i od srpnja, mjesne Narodne zastite čine jednu od najorganiziranijih mjesnih i redarstvenih postrojbi.
S tog područja dolaze i prvi istaknuti pripadnici 57. SAMB-a u osnivanju
Dio ljudstva od najužeg Mičina povjerenja i uz samu njegovu tehničku podršku i oručarsku pomoć sudjeluje u pokušaju deblokade Cuntića. Na tom prostoru neprijatelj čini jerive zločine i poznata masovna smaknuća i masakriranja
Poglavito iz navedenih razloga, već u kolovozu priključuje se 57. SAMB-u i odlazi na
rasporedu 3 satniju sjedište Sunja. Tu već traju velike borbe zbog značaja kostajničkog pravca
hrvatske Kostajnice u okruženju, kao i pada Pounja.
Kasnije je i pripadnik 82. SAMB a Sunja, a pristupa i Hos-u kao dragovoljac.
Prerastanjem 82. SAMB-a Sunja koji se ustrojava u 165 Sunjsku brigadu HV, postaje i njen pripadnik
Sredinom lipnja 1992. godine s grupom istomišljenika odlazi kao dragovoljac na posavsko ratište. Sudjeluje u borbama na Koridoru. U dramatičnim okolnostima, manja skupina branitelja kreće deblokirati iz okruženja veliku skupinu civila Hrvata i Muslimana, kao i sanitet u zoni Odžak - Modriča.
Velikim herojstvom šačice hrvatskih branitelja velika većina opkoljenih je spašena sigurne smrti i masakriranja. Tu akciju vodi iu njoj sudjeluje Ivica Debogović.
Manji dio civila kao i sanitet su zarobljeni, a branitelji ranjeni Kada je počeo silni neprijateljski napad-protuudar, Ivica štiti odstupnicu i nestaje.
Pogiba u nerazjašnjenim okolnostima 24. lipnja 1992. godine.
Pogibija je potvrdena 26. lipnja 1992. godine. Ekshumirani posmrtni ostatci razmijenjeni su u srpnju 1994. godine, kada je pokopan uz vojne počasti na Gradskom groblju Viktorovac u Sisku. Ispostavilo se kasnije da to nisu njegovi posmrtni ostaci nego od satnika HV Mustafe Vraduklije.Napokon su 2017 godine sahranjeni posmrtni ostaci heroja Ivice Ivica Debogović i Mustafa Vranduklija poginuli su 24. lipnja u neprijateljskom protuudaru, a svjedoci su kasnije pričali da Debogović do zadnje sekunde nije prestao pucati dok ga nisu pokosili neprijateljski rafali. Njegove ratne podvige kao i smrt njegovi suborci opisuju kao herojski čin, a na njihovu inicijativu Grad Sisak u svibnju 2009. postavio je njegovu bistu ispred mjesne škole u selu Žabno, rad akademskog kipara Mladena Mikulina iz Velike Gorice. Kako je navedeno u knjizi ‘’Svjedočanstva glinskih logoraša’’, prigodna državna odličja kao i prijedlog za posmrtno izvanredno promaknuće u generala HOS-a i dalje leži u nekoj ladici.
Dio ovih dogadanja svjedoči suborac Drago Horvat koji je nakon dobivenih 5 metaka u borbi, dva dana se probijao i prelivio dotava do hrvatskih snaga.
Tih krvavih dana na Koridoru smrti ranjeno je i poginulo više pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga, kako mještana Hrvatske Posavine, tako i dragovoljaca koji su zavičajno porjeklom vezani za taj kraj

Ivici Debogoviću su se njegovi najblib, prijatelji i suborci te Grad Sisak oduli u svibnju 2009. godine kada su mu svečano ispred mjesne škole u Zabnu postavili Spomenik-bistu
Spomenik je rad akademskog kipara Mladena Mikulina iz Velike Gorice.
Prigodna državna odličja, kao i prijedlog za posmrtno izvanredno promaknuće generala HOS-a i dalje putuje od nigdje do negdje i "leže" u nekoj ladici

Kraj "Lipanjskih zora" i definitivna pobjeda
hrvatskih snaga na tom bojištu🇭🇷👊

Operacija "Lipanjske zore" završena je 26. lipnja, kada je HVO zauzeo vrh Merdžan Glava na planini Velež

Tada su se i spojile snage 4. brigade i HVO-a Mostar sa snagama koje su nastupale iz pravca Čapljine.

Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore su oslobodile dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac te njihovom okolicom, a nekim mjestima (poput Ošanića kod Stoca) hrvatske snage su izbile današnju međuentitetsku crtu razgraničenja.

Tom odlučnom akcijom spriječeni su veći napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore su ujedno i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.

#pratitelji

Da je Marko Perković Thompson tek neki opskurni pjevač koji pred par stotina ljudi pjeva ustaške pjesme, Pupavac i SNV ne bi uopće obraćali pažnju na njega.
Oni ga ne vole jer ljude podsjeća na sve ono što bi Pupavac i SNV htjeli da ljudi zaborave.

Pripadnici IX.bojne HOS-a srušili na Marijanu oznaku Tito.

Petar Perica

rođen je u Kotišini kraj Makarske, 27. lipnja 1881. i bio je hrvatski katolički svećenik, isusovac, pjesnik i pastoralni radnik.

Možda će vam sinuti tko je on zapravo, ako kažem da je bio autor veličanstvenih hrvatskih vjerskih pjesama "Do nebesa nek se ori" i "Rajska Djevo Kraljice Hrvata"?

Školovao se od Travnika preko Bratislave i Innsbrucka pa do Zagreba i Splita.

Bio je duhovnik Križarskoga bratstva Dubrovnika, gdje je mu je život prekinut na zvjerski način od strane komunista.

Nakon što su 18. listopada 1944. godine, partizani ušli u Dubrovnik, u nedjelju 22. listopada iza 10 navečer uhitili su Petra Pericu. Čuvši o partizanima koji su ga došli uhititi u kuću Družbe Isusove, pater Perica je kratko rekao: "Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam je!

Ubijen je nakon par dana na Daksi
Ubili su ga oni čiji su simpatizeri izmigoljili iz rupa i ponovo priželjkuju isto
#pratitelji

Danas će biti izvršena posveta hrvatskog naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu u crkvama diljem Hrvatske, te Bosne i Hercegovine. U 19 sati oglasit će se sva zvona 🙏

Crveni fićo

Tko su
Branko Breškić i Josip Ilić?

Osijek
27.06.1991.

Na uglu Vukovarske i ondašnje Klajnove ulice, usred vriske, lomljenja i krša, crveni fićo u brzini skreće, naglo koči i staje na križanje kojem se, u oblaku crnog dima i uz tutnjanje, brzo približavaju tenkovi u koloni gazeći sve pred sobom. Tren kasnije iz fiće izlazi Branko Breškić, mlad i visok, kuštravi brko u kratkim bijelim hlačama, tren zastaje kao da oklopljeno čudovište koje juri želi pogledati ravno u oči, pa se polako odmakne. Par sekundi kasnije tenk se u punoj brzini zabija u sitnog fiću, gura ga pred sobom i nakon desetak metara smrskava ga i drobi.

Zanimljivo

"Crvenog fiću tog je dana vozio Branko Breškić, a tenkom T-55 upravljao je ročni vojnik Josip Ilić, Hrvat iz Županje (točinje iz općine Bošnjaci pokraj Županje) koji je kasnije pobjegao iz JNA. Ročniku u tenku zapovjednik je u leđa uperio pištolj prisiljavajući ga da bez oklijevanja gazi sve pred sobom. I Breškić, i Ilić kasnije su postali hrvatski branitelji, pripadnici 3. gardijske brigade. Umrli su nakon rata."
#pratitelji

Gospodo, gospodo dignite se svi
sjedite samo
I recite mi tko ti je dida, di si bio, odakle si rođen
šta ti je majka ćaća, ja odmah znam gdje pripadate

Na koncertu Mile Kekina u Močvari, svi su bili među prvim redovima, jer u taj prostor, ni ne stane više od nekoliko redova po desetak ljudi. "Najveća regionalna rock zvijezda", okupila je barem tisuću puta manje ljudi, od broja koji se očekuje na Thompsonovom koncertu. Tisuću puta manje. Ipak, na vlasti u gradu Zagrebu su Kekinovi drugari i frendovi, a to je apsurd, za koji smo sami krivi.

Ovom prilikom pozivam sve, slobodno nas sutra posjetite na Dan otvorenih vrata HSP-a povodom 164. godišnjice osnutka stranke

Dragi naši pravašice , pravaši i Hrvatski domoljubi ovim putem vas želimo obavijestiti da smo otvorili novi HOS kanal na telegramu.
Na ovome linku se možete pridružiti na novom kanalu: https://tttttt.me/hrvatskeobrambenesnage
Pozovite vaše prijatelje i prijateljice da nam se pridruže na ovom kanalu da nas čim više ima.
Ideja Vitezova Ante Paradžika, Dobroslava Parage, Alija Šiljka još živi i živjet će dok je nas istinskih pravaša.
Bog i Hrvati ! Hvaljen Isus i Marija ! Za Dom Spremni !