Smeta vam Thompson? On pjeva a ne krade. Smeta vam doček nogometaša i rukometaša, a ne smeta pljačka u režiji HDZ-SDSS-DP u Vladi Republike Hrvatske, onda ste oboljeli pojedinci.
Ne smeta vam što se 30+ godina nakon rata ne zna di su ubijeni?
Ne smeta vam što se mijenja stanovništvo u Hrvatskoj?
Ne smetaju vam svakodnevne afere vladajućih?
Ali smeta zajedništvo hrvatskog naroda! Duboko trulo i bolesno društvo smo mi Hrvati!
Ne smeta vam što se 30+ godina nakon rata ne zna di su ubijeni?
Ne smeta vam što se mijenja stanovništvo u Hrvatskoj?
Ne smetaju vam svakodnevne afere vladajućih?
Ali smeta zajedništvo hrvatskog naroda! Duboko trulo i bolesno društvo smo mi Hrvati!
ALOJZIJE STEPINAC
Kako su ga otrovali
Juraj Batelja: Imamo nepobitne dokaze da su kardinala Alojzija Stepinca sustavno trovale komunističke vlasti
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac definitivno je otrovan. U njegovim je kostima pronađena 23 puta veća koncentracija olova, 22 puta veća koncentracija kroma, 19 puta veća koncentracija antimona (Sb), 13 puta viša koncentracija kadmija i četiri puta povećana koncentracija arsena.
INTERVJU IZ LEPOGLAVE
Povijesna ekskluziva: Stepinac je iz zatvora poručio NE Titu
Ovo su nepobitni dokazi da je kardinal Alojzije Stepinac bio sustavno trovan – piše u mons. dr. Juraj Batelja u najnovijoj knjizi “Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca”, koja je prošloga tjedna predstavljena u Zagrebu i koja prvi put sustavno donosi opsežu dokumentaciju o tome kako su komunisti odlučili i proveli u djelo ubojstvo hrvatskog blaženika.
Smrt kardinala Stepinca nije nastupila naglo, nego postupno i polagano uz multiorganska oštećenja (kardiomiopatija, nefropatija, hepatopatija, neuropatija, encefalopatija, koagulopatija, pneumoponija, metaboličke promjene). Hipoksija i hipoksemija imale su ključnu ulogu – piše mons. Batelja dodajući da je neposredni uzrok smrti srčana insuficijencija, koja je zbog venske tromboembolije dovela do “plućne hipertenzije i hipertrofije desnog srca, što je utjecalo na razvoj kardiomiopatije”. Dakako, na razvoj kardiomiopatije utjecali su izravno teški metali antimon, kadmij i olovo sa svojim toksičnim elementima, kojima je blaženi Stepinac bio sustavno trovan kroz hranu u lepoglavskom zatvoru.
Bilo je to polagano umiranje, a ne nagla smrt, s time da komunističke vlasti nisu željele da Stepinac umre u zatvoru u Lepoglavi, gdje je bio i trovan, nego su ga otpustili u kućni pritvor u rodni Krašić, gdje se vrlo brzo razbolio.
Na temelju svjedočanstava i očitovanja bolesti još za vrijeme izdržavanja kazne u Lepoglavi može se pretpostaviti da je kardinal Stepinac bio diskretno izložen radioaktivnom zračenju, ali i sustavnom trovanju. Dokazi za to su izravni (postmortalni toksikološki nalaz iz uzoraka kostiju) te indirektni (mijeloproliferativna maligna bolest na koju radioaktivno zračenje ima jak utjecaj), piše mons. Batelja
Prve naznake Stepinčeve bolesti primijetile su se ubrzo nakon njegova premještanja iz Lepoglave u Krašić 5. prosinca 1951. No neki su simptomi nastupili već u Lepoglavi jer mu je sestra, koja mu je dolazila jednom mjesečno u posjet, nosila tablete za probavu i mast za otečenu nogu, kao i priopćenje iz Beograda od 5. prosinca 1951. u kojemu piše da je “Stepinac zahvaćen teškom bolešću otpušten iz zatvora uz određene uvjete”. Misli se, dakako, na kućni pritvor u Krašiću.
U lipnju 1953. kardinalu je dijagnosticirana “poliycythaemia rubra vera”, mijeloproliferativna bolest koja najčešće nastaje kao posljedica mutacije gena za receptore eritropoetina, a rezultira povećanom proizvodnjom eritrocita, koji se akumuliraju u koštanoj srži i krvotoku, gdje povećavaju volumen krvi te krv postaje gušća, tj. viskoznija – piše mons. Batelja.
Zbog toga su liječnici odredili da se uz terapiju lijekovima povremeno kardinalu vadi i krv.
U pojedinim slučajevima vađeno je i više od jedne litre krvi. Koliko se sjećam, u tih nekoliko godina kardinalova boravka i izdržavanja kazne u Krašiću izvađene su mu 34 litre krvi. Osim toga stavljali smo mu oko gležanja pijavice. Te je pijavice redovito donosio vlč. Pišonić – svjedoči u knjizi časna sestra Salezija Golubić, koja je s još pet sestara Družbe služavki Maloga Isusa živjela sa zatočenim Stepincom u župnom dvoru u Krašiću.
Kada su se pijavice nasisale krvi, one bi otpale, ali nisu povratile tu krv, nego su uginule; istina, ostala je na životu jedna ili druga. Zbog toga je vlč. Pišonić morao donositi uvijek svježe pijavice. Inače pijavica ne bi uginula od same policitemije, već bi narasla, ugojila se. Naprotiv, ove bi odmah ugibale.
Kako su ga otrovali
Juraj Batelja: Imamo nepobitne dokaze da su kardinala Alojzija Stepinca sustavno trovale komunističke vlasti
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac definitivno je otrovan. U njegovim je kostima pronađena 23 puta veća koncentracija olova, 22 puta veća koncentracija kroma, 19 puta veća koncentracija antimona (Sb), 13 puta viša koncentracija kadmija i četiri puta povećana koncentracija arsena.
INTERVJU IZ LEPOGLAVE
Povijesna ekskluziva: Stepinac je iz zatvora poručio NE Titu
Ovo su nepobitni dokazi da je kardinal Alojzije Stepinac bio sustavno trovan – piše u mons. dr. Juraj Batelja u najnovijoj knjizi “Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca”, koja je prošloga tjedna predstavljena u Zagrebu i koja prvi put sustavno donosi opsežu dokumentaciju o tome kako su komunisti odlučili i proveli u djelo ubojstvo hrvatskog blaženika.
Smrt kardinala Stepinca nije nastupila naglo, nego postupno i polagano uz multiorganska oštećenja (kardiomiopatija, nefropatija, hepatopatija, neuropatija, encefalopatija, koagulopatija, pneumoponija, metaboličke promjene). Hipoksija i hipoksemija imale su ključnu ulogu – piše mons. Batelja dodajući da je neposredni uzrok smrti srčana insuficijencija, koja je zbog venske tromboembolije dovela do “plućne hipertenzije i hipertrofije desnog srca, što je utjecalo na razvoj kardiomiopatije”. Dakako, na razvoj kardiomiopatije utjecali su izravno teški metali antimon, kadmij i olovo sa svojim toksičnim elementima, kojima je blaženi Stepinac bio sustavno trovan kroz hranu u lepoglavskom zatvoru.
Bilo je to polagano umiranje, a ne nagla smrt, s time da komunističke vlasti nisu željele da Stepinac umre u zatvoru u Lepoglavi, gdje je bio i trovan, nego su ga otpustili u kućni pritvor u rodni Krašić, gdje se vrlo brzo razbolio.
Na temelju svjedočanstava i očitovanja bolesti još za vrijeme izdržavanja kazne u Lepoglavi može se pretpostaviti da je kardinal Stepinac bio diskretno izložen radioaktivnom zračenju, ali i sustavnom trovanju. Dokazi za to su izravni (postmortalni toksikološki nalaz iz uzoraka kostiju) te indirektni (mijeloproliferativna maligna bolest na koju radioaktivno zračenje ima jak utjecaj), piše mons. Batelja
Prve naznake Stepinčeve bolesti primijetile su se ubrzo nakon njegova premještanja iz Lepoglave u Krašić 5. prosinca 1951. No neki su simptomi nastupili već u Lepoglavi jer mu je sestra, koja mu je dolazila jednom mjesečno u posjet, nosila tablete za probavu i mast za otečenu nogu, kao i priopćenje iz Beograda od 5. prosinca 1951. u kojemu piše da je “Stepinac zahvaćen teškom bolešću otpušten iz zatvora uz određene uvjete”. Misli se, dakako, na kućni pritvor u Krašiću.
U lipnju 1953. kardinalu je dijagnosticirana “poliycythaemia rubra vera”, mijeloproliferativna bolest koja najčešće nastaje kao posljedica mutacije gena za receptore eritropoetina, a rezultira povećanom proizvodnjom eritrocita, koji se akumuliraju u koštanoj srži i krvotoku, gdje povećavaju volumen krvi te krv postaje gušća, tj. viskoznija – piše mons. Batelja.
Zbog toga su liječnici odredili da se uz terapiju lijekovima povremeno kardinalu vadi i krv.
U pojedinim slučajevima vađeno je i više od jedne litre krvi. Koliko se sjećam, u tih nekoliko godina kardinalova boravka i izdržavanja kazne u Krašiću izvađene su mu 34 litre krvi. Osim toga stavljali smo mu oko gležanja pijavice. Te je pijavice redovito donosio vlč. Pišonić – svjedoči u knjizi časna sestra Salezija Golubić, koja je s još pet sestara Družbe služavki Maloga Isusa živjela sa zatočenim Stepincom u župnom dvoru u Krašiću.
Kada su se pijavice nasisale krvi, one bi otpale, ali nisu povratile tu krv, nego su uginule; istina, ostala je na životu jedna ili druga. Zbog toga je vlč. Pišonić morao donositi uvijek svježe pijavice. Inače pijavica ne bi uginula od same policitemije, već bi narasla, ugojila se. Naprotiv, ove bi odmah ugibale.
Mi smo i onda tvrdili da je to ugibanje uzrokovano ne prekomjernom količinom hrane, već otrovanom krvi.
Ključni nalazi o trovanju kardinala Stepinca dolaze s Instituta za sudsku medicinu Sveučilišta “La Sapienza” u Rimu, kojemu je postulator kauze mons. Batelja podnio molbu za vještačenje zemnih ostataka kardinala Stepinca 1. prosinca 1995.
U zdjeličnim kostima kardinala Stepinca pronađene su toksične tvari kadmij, arsen, krom i olovo. Njihova prisutnost u kostima potvrđuje da nisu korišteni za liječenje, jer se kao takvi ne bi nakupljali i taložili, neki čak u “količini koja ne odgovara normalnim vrijednostima u čovjeka” – citira izvještaj Instituta mons. Batelja, navodeći, primjerice, kako je u ljudskom organizmu normalna koncentracija kadmija u kostima 1,8 mg/kg ili 1,8 ppm, a u kostima kardinala Stepinca ona je iznosila 23,5 mg/kg ili 23,5 ppm.
Kontinuirano uzimanje kadmija oralnim putem dovodi do njegova akumuliranja u organizmu, posebno u bubrezima i kostima. Kliničke manifestacije nakon intoksikacije kadmijem počinju tubularno-glomerularnim oštećenjima koje dovode do insuficijencije bubrega i demineralizacije kosti te redukcije funkcionalnog kapaciteta pluća – objašnjava dr. Batelja.
Koncentracija toksičnog antimona Sb121 u kostima kardinala Stepinca iznosila je 391,21 mg/kg te antimona SB123 388,21 mg/kg, dok su normalne vrijednosti 21,38 mg/kg.
Smije li se Crkva zvati Stepničevom ili samo Kristovom?
Medicinska literatura zastupa mišljenje da prekomjerno izlaganje antimonu može dovesti do kardiomiopatije, gastrointestinalnih tegoba poput mučnine, povraćanja i abdominalne boli, potom dovodi do umora, mišićne slabosti, miopatije, glavobolje, bola u donjem dijelu leđa, hematurgije, zatajenja bubrega i potencijalno je kancerogen – piše dr. Batelja.
Normalne vrijednosti olova u ljudskom organizmu su 0,64 mg/kg, dok je koncentracija olova u kostima kardinala Stepinca iznosila 15,1 mg/kg.
Kronično trovanje olovom
Kronično trovanje olovom klinički se manifestira porastom krvnog tlaka, nefrotoksičnim djelovanjem kao što su bubrežne kolike, gastrointestinalnim i neuromišićnim simptomima te nespecifičnim općim simptomima, poput slabosti, malaksalosti i nesanice – objašnjava dr. Batelja, dok kliničke manifestacije trovanja kromom (kojega je kardinal Stepinac imao 43,5 mg/kg, dok je normalna vrijednost u kostima manje od 2 mg/kg) obuhvaćaju različita tkiva, pluća, crijeva, želudac, kožni i krvotvorni sustav.
Koncentracija arsena u kardinala Stepinca iznosila je u kostima 3,8 mg/kg, a normalne su vrijednosti manje od 1 mg/kg.
Kronično izlaganje arsenu može prouzročiti gastrointestinalne probleme i insuficijenciju bubrega – kaže dr. Batelja i dodaje da je prisutnost toksičnih metala posljedica trovanja koje je trebalo za vrijeme obdukcije biti zamaskirano uštrcavanjem tekućine koja nije bila konzervans, nego tekućina s razarajućim djelovanjem na mrtvo tijelo kardinala Stepinca.
Postulator kauze mons. Batelja odgovara u ovoj knjizi i na pitanje tko je otrovao kardinala Stepinca.
Bilo je više izvršitelja i bili su primijenjeni različiti otrovi. Da lakše zametne trag svojoj raboti, Udba se koristila trojicom suradnika. Iz kontakta s vjerodostojnim svjedocima i osobnim kontaktom s jednim od trovača uspjelo se identificirati trojicu izvršitelja ovoga zločina. Bili su to Vinko Masle, D. O. i Rifat Pašić. Tri izvršitelja različitih narodnosti i vjerskog okruženja – piše mons. Batelja dodajući da su sva trojica kasnije, po “partijskoj liniji“, nagrađena direktorskim mjestima u privrednim tvrtkama, a obavljali su i zahtjevnije zadaće za Službu državne bezbjednosti.
Batelja navodi kako se Vinko Masle više puta hvalio da je trovao nadbiskupa Stepinca u Lepoglavi, a jedno od tih “hvaljenja” stiglo je i na adresu hrvatske sekcije Radio Vatikana.
Ključni nalazi o trovanju kardinala Stepinca dolaze s Instituta za sudsku medicinu Sveučilišta “La Sapienza” u Rimu, kojemu je postulator kauze mons. Batelja podnio molbu za vještačenje zemnih ostataka kardinala Stepinca 1. prosinca 1995.
U zdjeličnim kostima kardinala Stepinca pronađene su toksične tvari kadmij, arsen, krom i olovo. Njihova prisutnost u kostima potvrđuje da nisu korišteni za liječenje, jer se kao takvi ne bi nakupljali i taložili, neki čak u “količini koja ne odgovara normalnim vrijednostima u čovjeka” – citira izvještaj Instituta mons. Batelja, navodeći, primjerice, kako je u ljudskom organizmu normalna koncentracija kadmija u kostima 1,8 mg/kg ili 1,8 ppm, a u kostima kardinala Stepinca ona je iznosila 23,5 mg/kg ili 23,5 ppm.
Kontinuirano uzimanje kadmija oralnim putem dovodi do njegova akumuliranja u organizmu, posebno u bubrezima i kostima. Kliničke manifestacije nakon intoksikacije kadmijem počinju tubularno-glomerularnim oštećenjima koje dovode do insuficijencije bubrega i demineralizacije kosti te redukcije funkcionalnog kapaciteta pluća – objašnjava dr. Batelja.
Koncentracija toksičnog antimona Sb121 u kostima kardinala Stepinca iznosila je 391,21 mg/kg te antimona SB123 388,21 mg/kg, dok su normalne vrijednosti 21,38 mg/kg.
Smije li se Crkva zvati Stepničevom ili samo Kristovom?
Medicinska literatura zastupa mišljenje da prekomjerno izlaganje antimonu može dovesti do kardiomiopatije, gastrointestinalnih tegoba poput mučnine, povraćanja i abdominalne boli, potom dovodi do umora, mišićne slabosti, miopatije, glavobolje, bola u donjem dijelu leđa, hematurgije, zatajenja bubrega i potencijalno je kancerogen – piše dr. Batelja.
Normalne vrijednosti olova u ljudskom organizmu su 0,64 mg/kg, dok je koncentracija olova u kostima kardinala Stepinca iznosila 15,1 mg/kg.
Kronično trovanje olovom
Kronično trovanje olovom klinički se manifestira porastom krvnog tlaka, nefrotoksičnim djelovanjem kao što su bubrežne kolike, gastrointestinalnim i neuromišićnim simptomima te nespecifičnim općim simptomima, poput slabosti, malaksalosti i nesanice – objašnjava dr. Batelja, dok kliničke manifestacije trovanja kromom (kojega je kardinal Stepinac imao 43,5 mg/kg, dok je normalna vrijednost u kostima manje od 2 mg/kg) obuhvaćaju različita tkiva, pluća, crijeva, želudac, kožni i krvotvorni sustav.
Koncentracija arsena u kardinala Stepinca iznosila je u kostima 3,8 mg/kg, a normalne su vrijednosti manje od 1 mg/kg.
Kronično izlaganje arsenu može prouzročiti gastrointestinalne probleme i insuficijenciju bubrega – kaže dr. Batelja i dodaje da je prisutnost toksičnih metala posljedica trovanja koje je trebalo za vrijeme obdukcije biti zamaskirano uštrcavanjem tekućine koja nije bila konzervans, nego tekućina s razarajućim djelovanjem na mrtvo tijelo kardinala Stepinca.
Postulator kauze mons. Batelja odgovara u ovoj knjizi i na pitanje tko je otrovao kardinala Stepinca.
Bilo je više izvršitelja i bili su primijenjeni različiti otrovi. Da lakše zametne trag svojoj raboti, Udba se koristila trojicom suradnika. Iz kontakta s vjerodostojnim svjedocima i osobnim kontaktom s jednim od trovača uspjelo se identificirati trojicu izvršitelja ovoga zločina. Bili su to Vinko Masle, D. O. i Rifat Pašić. Tri izvršitelja različitih narodnosti i vjerskog okruženja – piše mons. Batelja dodajući da su sva trojica kasnije, po “partijskoj liniji“, nagrađena direktorskim mjestima u privrednim tvrtkama, a obavljali su i zahtjevnije zadaće za Službu državne bezbjednosti.
Batelja navodi kako se Vinko Masle više puta hvalio da je trovao nadbiskupa Stepinca u Lepoglavi, a jedno od tih “hvaljenja” stiglo je i na adresu hrvatske sekcije Radio Vatikana.
Radilo se o alkoholiziranom društvu u kojemu se Masle pohvalio: “Drugovi, ja sam od svih vas najviše zaslužan. Ja sam dobio zadatak da otrujem ratnog zločinca Stepinca. Od naših specijalista liječnika Ozne dobio sam specijalan otrov i osobno ga stavljao u njegovu hranu. Otrov je kumulativan i nije djelovao dok je Stepinac bio kod nas. Učinak je počeo kad je bio u Krašiću. Nitko nije mogao ustanoviti od svjetskih liječnika da je zločinac Stepinac otrovan i da je zbog toga morao umrijeti te da ga nijedna liječnička ekipa spasiti nije mogla.”
Gospodin D. O. više se puta “hvalio da je uspio otrovati Alojzija Stepinca u Lepoglavi”. Taj čovjek je “za života bio uz Manolića”. Umirovljen je nakon urote Aleksandra Rankovića protiv Tita 1966. Naime, dok je uživao blagodati Brijuna, opredijelio se za velikosrpsku političku opciju u kojoj je Tito trebao biti uklonjen s vodećeg državnog i partijskog položaja – piše mons. Batelja koji je trećega Stepinčeva trovača Rifata Pašića pokušavao kontaktirati i pismeno ga molio za susret i razgovor, ali ga je on odbio.
Ipak, Zoran Kotnik, umirovljeni djelatnik hrvatske obavještajne službe, posvjedočio je da je njegov “tetak Rifat Pašić” trovao nadbiskupa Stepinca – piše Batelja i citira Kotnikovo pismo, koje svjedoči kako je on “osobno jednom prigodom slušao kako se hvalio da je u više navrata bio u lepoglavskom zatvoru i da je sudjelovao u trovanju zatočenoga zagrebačkog nadbiskupa”.
“Nije iznosio detalje kada je to točno bilo ili kako, ali je isticao da je ponosan što je baš njemu bila povjerena tako osjetljiva partijska zadaća. Bio je toliko arogantan i samouvjeren u svoju moć da kod njega nije bilo ni straha ni opreza“, piše Kotnik i dodaje da “kada sada, s određenog vremenskog odmaka, razmišlja o njemu i njegovoj priči o sadašnjem hrvatskom blaženiku, smatram kako u svemu ima logičnog smisla jer nikada nije prežalio svoju Jugoslaviju, pa slijedom toga nikada nije bio za samostalnu hrvatsku državu“.
Kongregacija za kauze svetaca, dajući veću pozornost vrlinama kardinala Stepinca nego zločinu progonitelja, i da ne zasjeni blaženikove vrline koje “sjaje poput sunca”, odredila je da je Sluga Božji Alojzije Stepinac mučenik “ex aerumna caceris – iz patnja proživljenih u zatvoru”, što uključuje osudu nevinoga čovjeka i zločin nad njegovim zdravljem – objašnjava postulator kauze za kanonizaciju mons. Batelja, koji u knjizi na gotovo 700 stranica iznosi detalje o Stepinčevoj eliminaciji.
Polycytahemia rubra vera kao maligna mijeloproliferativna bolest imala je veliki doprinos u fatalnom završetku blaženika – zaključuje mons. Batelja i dodaje da su njezinom nastanku mogli pridonijeti “rizični čimbenici kao npr. ionizirajuće zračenje, o čemu svjedoče izjave svjedoka na crkvenom sudištu o glasu svetosti i mučeništva kardinala Stepicna” te “trovanje teškim metalima, koji su identificirani iz uzoraka kostiju i tkiva nakon ekshumacije” 1993., koje je “dovelo do ireverzibilnog oštećenja vitalnih organa i smrt je bila neizbježna”.
K tome, kako navodi dr. Batelja, nakon obdukcije nije bilo primijenjeno balzamiranje, kako je službeno navedeno, već je “učinjena destrukcija mrtvog kardinalova tijela s pomoću karbolne otopine, uništeni su mu svi organi, a to ukazuje na namjeru prikrivanja pravog uzroka smrti, odnosno prikrivanje zločina”.
Knjiga dr. Jurja Batelje “Komunistički progon i mučeništvo blaženog Alojzija Stepinca” izašla je u nakladi Postulature blaženog kardinala Alojzija Stepinca.
Gospodin D. O. više se puta “hvalio da je uspio otrovati Alojzija Stepinca u Lepoglavi”. Taj čovjek je “za života bio uz Manolića”. Umirovljen je nakon urote Aleksandra Rankovića protiv Tita 1966. Naime, dok je uživao blagodati Brijuna, opredijelio se za velikosrpsku političku opciju u kojoj je Tito trebao biti uklonjen s vodećeg državnog i partijskog položaja – piše mons. Batelja koji je trećega Stepinčeva trovača Rifata Pašića pokušavao kontaktirati i pismeno ga molio za susret i razgovor, ali ga je on odbio.
Ipak, Zoran Kotnik, umirovljeni djelatnik hrvatske obavještajne službe, posvjedočio je da je njegov “tetak Rifat Pašić” trovao nadbiskupa Stepinca – piše Batelja i citira Kotnikovo pismo, koje svjedoči kako je on “osobno jednom prigodom slušao kako se hvalio da je u više navrata bio u lepoglavskom zatvoru i da je sudjelovao u trovanju zatočenoga zagrebačkog nadbiskupa”.
“Nije iznosio detalje kada je to točno bilo ili kako, ali je isticao da je ponosan što je baš njemu bila povjerena tako osjetljiva partijska zadaća. Bio je toliko arogantan i samouvjeren u svoju moć da kod njega nije bilo ni straha ni opreza“, piše Kotnik i dodaje da “kada sada, s određenog vremenskog odmaka, razmišlja o njemu i njegovoj priči o sadašnjem hrvatskom blaženiku, smatram kako u svemu ima logičnog smisla jer nikada nije prežalio svoju Jugoslaviju, pa slijedom toga nikada nije bio za samostalnu hrvatsku državu“.
Kongregacija za kauze svetaca, dajući veću pozornost vrlinama kardinala Stepinca nego zločinu progonitelja, i da ne zasjeni blaženikove vrline koje “sjaje poput sunca”, odredila je da je Sluga Božji Alojzije Stepinac mučenik “ex aerumna caceris – iz patnja proživljenih u zatvoru”, što uključuje osudu nevinoga čovjeka i zločin nad njegovim zdravljem – objašnjava postulator kauze za kanonizaciju mons. Batelja, koji u knjizi na gotovo 700 stranica iznosi detalje o Stepinčevoj eliminaciji.
Polycytahemia rubra vera kao maligna mijeloproliferativna bolest imala je veliki doprinos u fatalnom završetku blaženika – zaključuje mons. Batelja i dodaje da su njezinom nastanku mogli pridonijeti “rizični čimbenici kao npr. ionizirajuće zračenje, o čemu svjedoče izjave svjedoka na crkvenom sudištu o glasu svetosti i mučeništva kardinala Stepicna” te “trovanje teškim metalima, koji su identificirani iz uzoraka kostiju i tkiva nakon ekshumacije” 1993., koje je “dovelo do ireverzibilnog oštećenja vitalnih organa i smrt je bila neizbježna”.
K tome, kako navodi dr. Batelja, nakon obdukcije nije bilo primijenjeno balzamiranje, kako je službeno navedeno, već je “učinjena destrukcija mrtvog kardinalova tijela s pomoću karbolne otopine, uništeni su mu svi organi, a to ukazuje na namjeru prikrivanja pravog uzroka smrti, odnosno prikrivanje zločina”.
Knjiga dr. Jurja Batelje “Komunistički progon i mučeništvo blaženog Alojzija Stepinca” izašla je u nakladi Postulature blaženog kardinala Alojzija Stepinca.
Zaobadala se ljevičarska marva pa nariče kako su rukometaši izborom Thompsona jučer podjelili narod. Očekivali su valjda da pozovu Let 3 ili Kekina da nas ujedine.
Odavno smo mi podjeljeni drugovi.
Hrvatski uspjeh u pravilu je lakmus koji te podjele očituje( 'Što im se povampire lica...').
Ovo jučer bio je trenutak hrvatskog naroda. Vama tu očigledno mjesto nije. Niti vi tu želite biti, niti vas tu itko želi.
Zavucite se u jazbine i čekajte da vas prođe muka dok ne dođu vaši 'momenti'; zadnjičarske parade, trnjanski krijesovi, kumrovačke nekrofilske zabave i ostali događaji kojima potičete narodno jedinstvo.
Dao nam Bog više podjela...
Odavno smo mi podjeljeni drugovi.
Hrvatski uspjeh u pravilu je lakmus koji te podjele očituje( 'Što im se povampire lica...').
Ovo jučer bio je trenutak hrvatskog naroda. Vama tu očigledno mjesto nije. Niti vi tu želite biti, niti vas tu itko želi.
Zavucite se u jazbine i čekajte da vas prođe muka dok ne dođu vaši 'momenti'; zadnjičarske parade, trnjanski krijesovi, kumrovačke nekrofilske zabave i ostali događaji kojima potičete narodno jedinstvo.
Dao nam Bog više podjela...
Fra Didak
Dobročinitelj,
Didak Buntić, hrvatski prosvjetni i socijalni radnik rođen je u Paoči kod Čitluka, BiH, 09. listopada 1871. godine, a umro je u svom rodnom mjestu ,03. veljače 1922. godine. Filozofski i teološki studij završio je u Innsbrucku 1894. kada je zaređen za svećenika. Radio je kao profesor grčkog i latinskog jezika na širokobriješkoj gimnaziji od 1895. do 1919., a kao njezin ravnatelj od 1910. do 1919. godine. Organizirao je 1911–14. analfabetske tečajeve u Hercegovini u kojima je opismenio oko 13.000 ljudi. Za vrijeme gladi u Hercegovini 1917. godine organizirao je prihvat i smještaj više od 17.000 djece svih vjeroispovijesti u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj. 1919. otvorio je studentski dom u Zagrebu. Od 1919. do kraja života bio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
#pratitelji
Dobročinitelj,
Didak Buntić, hrvatski prosvjetni i socijalni radnik rođen je u Paoči kod Čitluka, BiH, 09. listopada 1871. godine, a umro je u svom rodnom mjestu ,03. veljače 1922. godine. Filozofski i teološki studij završio je u Innsbrucku 1894. kada je zaređen za svećenika. Radio je kao profesor grčkog i latinskog jezika na širokobriješkoj gimnaziji od 1895. do 1919., a kao njezin ravnatelj od 1910. do 1919. godine. Organizirao je 1911–14. analfabetske tečajeve u Hercegovini u kojima je opismenio oko 13.000 ljudi. Za vrijeme gladi u Hercegovini 1917. godine organizirao je prihvat i smještaj više od 17.000 djece svih vjeroispovijesti u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj. 1919. otvorio je studentski dom u Zagrebu. Od 1919. do kraja života bio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
#pratitelji
Gledajte nas u subotu 08.02 u 12:25 u emisiji Veterani mira na HRT1, koju vodi moj frend Borna Marinić... 🫡🇭🇷✌️
Pobuna mornara u Boki Kotorskoj
I ovu godišnjicu su komšije već prisvojile iako nikakve veze sa njima nema. Ali i naša šutnja i nezainteresiranost utječu na to..
Zbog besmislenih produljenja ratnih operacija, sve lošijih uvjeta života, teškog položaja Hrvata, Čeha, Slovenaca, nemiri su se širili. Četvrta flota austro-ugarske mornarice većinu je vremena do pobune provela na vezu, tako da je i neaktivnost utjecala na mornare
Pobuna je počela u podne 1. veljače 1918. na brodovima Sankt Georg i Gea, kada su mornari preuzeli zapovjedništvo u svoje ruke i izvjesili crvene zastave kao znak pobune i međunacionalne solidarnosti (11 nacionalnosti je služilo u Austro-ugarskoj mornarici). . Mornari su preuzeli zapovjedništvo, a carske časnike na čelu s kontraadmiralom Aleksanderom Hansom internirali u brodskim kabinama. Na čelu pobune su bili František Raš (izvan broda), Antun Grabar, Dane Tadić, Leo Lelas, Krsto Knežević, Mijo Vidak, Mate Ostojić, Rudolf Kreibach, Ivan Vnuk i Franc Gallet, svi sa zapovjednog broda Sankt Georg, dok je na čelu pobune broda Gea bio Mate Brničević. S Gee je Mate Brničević na razarač Csepel, koji je ostao pod kontrolom časnika i pokušao isploviti iz Boke, okrenuo top i ispalio granatu u znak upozorenja da se brod zaustavi
Pobuna je ugušena već sljedećeg dana nakon dolaska grupe bojnih brodova iz Pule. Naime, ujutro, 3. veljače, u Boku je uplovio ratni sastav od 3 bojna broda, 4 razarača i 8 torpiljarki, što je omogućilo da carski časnici preuzmu vlast na zaposjednutim brodovima. Pred redovnim vojnim sudom bilo je optuženo 386 mornara i dočasnika. Od toga je 48% bilo Hrvata i Slovenaca, 20% Talijana, 13% Čeha i Slovaka, 10% Nijemaca, te oko 8% Mađara, a ostalo su bili Poljaci, Rumunji i Ukrajinci. Iako je bilo uhićeno oko tisuću dvjesta mornara
Četvorica mornara su vodili pobunu i to troje Hrvata:
Antun Grabar iz Poreča, mornar,
Jerko Šižgorić iz Žirja kod Šibenika, topnik,
Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, topnik,
kao i Čeh František Raš. Svi su osuđeni na smrtnu kaznu i strijeljani su 11. veljače u 7 sati u Škaljarima, kraj Kotora.
#pratitelji
I ovu godišnjicu su komšije već prisvojile iako nikakve veze sa njima nema. Ali i naša šutnja i nezainteresiranost utječu na to..
Zbog besmislenih produljenja ratnih operacija, sve lošijih uvjeta života, teškog položaja Hrvata, Čeha, Slovenaca, nemiri su se širili. Četvrta flota austro-ugarske mornarice većinu je vremena do pobune provela na vezu, tako da je i neaktivnost utjecala na mornare
Pobuna je počela u podne 1. veljače 1918. na brodovima Sankt Georg i Gea, kada su mornari preuzeli zapovjedništvo u svoje ruke i izvjesili crvene zastave kao znak pobune i međunacionalne solidarnosti (11 nacionalnosti je služilo u Austro-ugarskoj mornarici). . Mornari su preuzeli zapovjedništvo, a carske časnike na čelu s kontraadmiralom Aleksanderom Hansom internirali u brodskim kabinama. Na čelu pobune su bili František Raš (izvan broda), Antun Grabar, Dane Tadić, Leo Lelas, Krsto Knežević, Mijo Vidak, Mate Ostojić, Rudolf Kreibach, Ivan Vnuk i Franc Gallet, svi sa zapovjednog broda Sankt Georg, dok je na čelu pobune broda Gea bio Mate Brničević. S Gee je Mate Brničević na razarač Csepel, koji je ostao pod kontrolom časnika i pokušao isploviti iz Boke, okrenuo top i ispalio granatu u znak upozorenja da se brod zaustavi
Pobuna je ugušena već sljedećeg dana nakon dolaska grupe bojnih brodova iz Pule. Naime, ujutro, 3. veljače, u Boku je uplovio ratni sastav od 3 bojna broda, 4 razarača i 8 torpiljarki, što je omogućilo da carski časnici preuzmu vlast na zaposjednutim brodovima. Pred redovnim vojnim sudom bilo je optuženo 386 mornara i dočasnika. Od toga je 48% bilo Hrvata i Slovenaca, 20% Talijana, 13% Čeha i Slovaka, 10% Nijemaca, te oko 8% Mađara, a ostalo su bili Poljaci, Rumunji i Ukrajinci. Iako je bilo uhićeno oko tisuću dvjesta mornara
Četvorica mornara su vodili pobunu i to troje Hrvata:
Antun Grabar iz Poreča, mornar,
Jerko Šižgorić iz Žirja kod Šibenika, topnik,
Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, topnik,
kao i Čeh František Raš. Svi su osuđeni na smrtnu kaznu i strijeljani su 11. veljače u 7 sati u Škaljarima, kraj Kotora.
#pratitelji
Dan kada je cijeli Bjelovar plakao !
05.02.1992. godine najveća i najtužnija sahrana u Bjelovaru.
O vi sanjari slobode,
Borci za Hrvatsku državu!
Slava vam i hvala do vijeka!
Živjet ćete i dalje u sjećanju
I u srcu svih naraštaja,
Kojima je Hrvatska sveta.
Da se nikad ne zaboravi !
Živote poklonili Domovini !
Hvala im !
05.02.1992. godine najveća i najtužnija sahrana u Bjelovaru.
O vi sanjari slobode,
Borci za Hrvatsku državu!
Slava vam i hvala do vijeka!
Živjet ćete i dalje u sjećanju
I u srcu svih naraštaja,
Kojima je Hrvatska sveta.
Da se nikad ne zaboravi !
Živote poklonili Domovini !
Hvala im !
Junaci naše povijesti
“Da bi Hrvatska mogla dobiti svoj prvi borbeni avion, trebali su se stvoriti određeni uvjeti. Prvo i najvažnije, trebalo je naći pilota koji će, riskirajući vlastiti život, prihvatiti ogroman rizik u pripremi i realizaciji preleta”. Iz knjige
"Prelet za Hrvatsku".
Danijel Borović je 4. veljače 1992. na raspolaganje Hrvatskoj i Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu stavio svoje znanje, iskustvo i domoljublje, ali i prvi lovački avion. Riskiravši sve što je imao, baš sve, uključujući svoj život i život svojih najmilijih, dao je velik poticaj napadnutoj Hrvatskoj i to je jedan od brojnih razloga zašto je njegov pothvat već odavno označen povijesnim...
#pratitelji
“Da bi Hrvatska mogla dobiti svoj prvi borbeni avion, trebali su se stvoriti određeni uvjeti. Prvo i najvažnije, trebalo je naći pilota koji će, riskirajući vlastiti život, prihvatiti ogroman rizik u pripremi i realizaciji preleta”. Iz knjige
"Prelet za Hrvatsku".
Danijel Borović je 4. veljače 1992. na raspolaganje Hrvatskoj i Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu stavio svoje znanje, iskustvo i domoljublje, ali i prvi lovački avion. Riskiravši sve što je imao, baš sve, uključujući svoj život i život svojih najmilijih, dao je velik poticaj napadnutoj Hrvatskoj i to je jedan od brojnih razloga zašto je njegov pothvat već odavno označen povijesnim...
#pratitelji
Na današnji dan 1994 godine u Sarajevu je održan Prvi Sabor Hrvata BiH iz kojeg je nastalo Hrvatsko narodno vijeće BiH - HNV BIH a koji je okupio sve ugledne ljude i udruge Hrvata izvan Bobanove privatne HB, koji su jasno poručili- Politika HDZ BiH koja za cilj ima podjelu Hrvata i podjelu BiH ne predstavlja sve Hrvate BiH. Sabor je jasno istakao potrebu federalnog uređenja BiH te konstitutivnost naroda kao princip. Jasno je rečeno da su Hrvati doprinijeli neoavisnosti BiH i da je njihova uloga u BiH nemjerljiva. ⚜️⚜️⚜️🇭🇷⚜️⚜️⚜️ Saboru su pored uglednih Hrvata BiH i njihovih udruga iz domovine i svijeta prisustvovali i predstavnici oporbenih stranaka iz RH. Najveći uspjeh Sabora bio je taj što je Amerika uvažila njegov legitimitet pa su se i principi usvojeni na I Saboru Hrvata našli u pregovorima u Washingtonu mjesec dana kasnije a koji su doveli do stvaranja FBiH, prekidu sukoba ARBiH i HVO i njihovom ponovnom savezništvu u borbi protiv velikosrpskog okupatora. Objavila Monika Marić
Još jedna od žrtava zločinačkog komunističkog režima 😥
Ivan (Ivo) Protulipac,
rođen je u Karlovcu 4. lipnja 1899. Bio je hrvatski odvjetnik i važan katolički aktivist kojeg je u Trstu 31. siječnja 1946. godine ubio Gino Benčić iz Sušaka pripadnik UDBA-e.
Bio je predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza u trenutku, kada ga je kralj Aleksandar I. za vrijeme diktature, zabranio kao organizaciju što je Protulipca i Ivana Merza ponukalo na reformiranje saveza pod imenom Križarska organizacija...
Protulipac je napustio Zagreb 6. svibnja 1945. godine, u nadi spasa pred progonom od strane partizanskih snaga iz Hrvatske. Premda je stigao do Rima odlučio se vratiti u Trst i pomagati izbjeglim Hrvatima na granici. Uz velečasnog Stanislava Golika srčano je pomagao hrvatskim izbjeglicama, pomagao organizirati svete mise i vjeronauk i tim se bavio sve do kobnog 31. siječnja 1946. godine kada ga je likvidirao pripadnik UDBA-e Gino Benčić s metkom u glavu
#pratitelji
Ivan (Ivo) Protulipac,
rođen je u Karlovcu 4. lipnja 1899. Bio je hrvatski odvjetnik i važan katolički aktivist kojeg je u Trstu 31. siječnja 1946. godine ubio Gino Benčić iz Sušaka pripadnik UDBA-e.
Bio je predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza u trenutku, kada ga je kralj Aleksandar I. za vrijeme diktature, zabranio kao organizaciju što je Protulipca i Ivana Merza ponukalo na reformiranje saveza pod imenom Križarska organizacija...
Protulipac je napustio Zagreb 6. svibnja 1945. godine, u nadi spasa pred progonom od strane partizanskih snaga iz Hrvatske. Premda je stigao do Rima odlučio se vratiti u Trst i pomagati izbjeglim Hrvatima na granici. Uz velečasnog Stanislava Golika srčano je pomagao hrvatskim izbjeglicama, pomagao organizirati svete mise i vjeronauk i tim se bavio sve do kobnog 31. siječnja 1946. godine kada ga je likvidirao pripadnik UDBA-e Gino Benčić s metkom u glavu
#pratitelji
Dan kada je napadnut Široki Brijeg
Široki Brijeg 7. veljače obilježava kao Dan sjećanja na pobijene franjevce i puk. Upravo su tog kobnog 7. veljače 1945., točno prije 80 godina, partizani ušli u Široki Brijeg te počinili stravične zločine u Franjevačkom samostanu na Brijegu.
"Tijekom napada partizana na Široki
Brijeg, franjevački samostan je
napadan topničkim, tenkovskim i
avionskim hitcima. Pogođen je
preko 310 puta i možemo zaključiti
da je samostan odabran kao vojni
cilj, što nikako nije smio biti.
A ubojstva franjevaca je naredio
izravno Josip Broz Tito, zapovjednik
Vrhovnog Štaba.'.
Jedna od najvećih tragedija ovih krajeva dogodila se u Franjevačkom samostanu u Širokom Brijegu, gdje je nakon završetka borbi za Široki Brijeg počinjen neviđen zločin nad franjevcima.
Partizani su u samostanu pobili 12 franjevaca, sve koje su našli u habitu, od đaka klerika, do najstarijega 80-godišnjeg fra Marka Barbarića.Franjevci su lažno optuženi da su pucali na partizane, a svetište je obeščašćeno i potpuno devastirano.
Najveći "antifašisti" i "mirotvorci" moderne Hrvatske, ovakve pokolje prešućuju. Kako god je za vrijeme Jugoslavije postojao zakon šutnje o Križnom putu i Bleiburgu, istim "zakonom" je bio pogođen i Široki, kao i svaki zaseok i župa koja se isticala hrvatskim duhom.
Zanimljiva je i činjenica kako je jedan od bivših predsjednika Republike Hrvatske, ovaj čin partizana okarakterizirao kao legitiman vojni cilj.
Inače, fratri su poznati po tome da ispod habita nose strojnice i bombe, pa je sasvim logično da u takvu osobu ispalite spremnik metaka prije nego joj prerežete grkljan.
Danas su izgleda "legitimni vojnci ciljevi" sa stvarnim bombama i strojnicama prošli ispod radara zahvaljujući glasnim "osloboditeljima", zato po Eurpi gore crkve.
Na kraju to i je cilj kulturnih marksista i sljedbenika komunističke ideologije zaraženih virusom ateizma.
Grad Široki Brijeg 2013. godine donio je Odluku o obilježavanju 7. veljače Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk Širokog Brijega.
Županija Zapadnohercegovačka 2014. godine donijela je Odluku o obilježavanju 7. veljače Danom komunističkoga zlosilja Županije Zapadnohercegovačke.
Župa Široki Brijeg 1940. godine imala je 8.004 stanovnika. Procjenjuje se da je stradalo u Drugom svjetskom ratu i poraću na području općine između 786 i 2.157 osoba.
Nakon Drugog svjetskog rata, Hercegovina je desetkovana. Ne volim to naglašavati da se pojedini ne naljute, ali "najhrvatskiji" elementi su pozicionirani u Zapadnoj Hercegovini. Nema "barabe" i Hrvata do Hercegovca, a neprijatelj je to dobro znao. Zato je na ovaj način i postupao.
Stvar na koju neprijatelj nije računao je hercegovački inat i ljubav prema našoj zemlji.
Pobili ste nam djedove, ali djedovi su našim očevima prije smrti prenijeli ideje, težnje i vrijednosti.
Iste te ideje, težnje i vrijednosti su naši očevi prenijeli na nas, iako ste nam i očeve devedesetih pokušali pobiti.
Vjerujem da ćete i nas, ali još nije "vakat".
Međutim, taj naš inat se ne da i bez obzira na smrt koju sijete, mi smo i dalje tu.
U stihovima opjevani,
Kao Velež čvrsi,
Ne damo da dirate vi
Taj naš kamenjar pusti.
Pamtimo Široki,
I fratre naše.
A pamtit ćete i vi,
Što vam Hrvat kaže.
I ne daj sine,
Da ti sudbinu kroje,
Ubojice i lopovi,
Što ni Boga se ne boje.
Nek počivaju u miru,
Sve su svoje dali.
Sad je red na nama,
Da znaju,
Da nisu 'zalud pali.
Hvala vam što ste svojim životima obranili našu vjeru.
Hvala vam što ste bili primjer kako se voli Hrvatska, hrvatski narod i kako se čuvaju naše svetinje.
Duše vam se raja nauživale.
🇭🇷✝️
Široki Brijeg 7. veljače obilježava kao Dan sjećanja na pobijene franjevce i puk. Upravo su tog kobnog 7. veljače 1945., točno prije 80 godina, partizani ušli u Široki Brijeg te počinili stravične zločine u Franjevačkom samostanu na Brijegu.
"Tijekom napada partizana na Široki
Brijeg, franjevački samostan je
napadan topničkim, tenkovskim i
avionskim hitcima. Pogođen je
preko 310 puta i možemo zaključiti
da je samostan odabran kao vojni
cilj, što nikako nije smio biti.
A ubojstva franjevaca je naredio
izravno Josip Broz Tito, zapovjednik
Vrhovnog Štaba.'.
Jedna od najvećih tragedija ovih krajeva dogodila se u Franjevačkom samostanu u Širokom Brijegu, gdje je nakon završetka borbi za Široki Brijeg počinjen neviđen zločin nad franjevcima.
Partizani su u samostanu pobili 12 franjevaca, sve koje su našli u habitu, od đaka klerika, do najstarijega 80-godišnjeg fra Marka Barbarića.Franjevci su lažno optuženi da su pucali na partizane, a svetište je obeščašćeno i potpuno devastirano.
Najveći "antifašisti" i "mirotvorci" moderne Hrvatske, ovakve pokolje prešućuju. Kako god je za vrijeme Jugoslavije postojao zakon šutnje o Križnom putu i Bleiburgu, istim "zakonom" je bio pogođen i Široki, kao i svaki zaseok i župa koja se isticala hrvatskim duhom.
Zanimljiva je i činjenica kako je jedan od bivših predsjednika Republike Hrvatske, ovaj čin partizana okarakterizirao kao legitiman vojni cilj.
Inače, fratri su poznati po tome da ispod habita nose strojnice i bombe, pa je sasvim logično da u takvu osobu ispalite spremnik metaka prije nego joj prerežete grkljan.
Danas su izgleda "legitimni vojnci ciljevi" sa stvarnim bombama i strojnicama prošli ispod radara zahvaljujući glasnim "osloboditeljima", zato po Eurpi gore crkve.
Na kraju to i je cilj kulturnih marksista i sljedbenika komunističke ideologije zaraženih virusom ateizma.
Grad Široki Brijeg 2013. godine donio je Odluku o obilježavanju 7. veljače Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk Širokog Brijega.
Županija Zapadnohercegovačka 2014. godine donijela je Odluku o obilježavanju 7. veljače Danom komunističkoga zlosilja Županije Zapadnohercegovačke.
Župa Široki Brijeg 1940. godine imala je 8.004 stanovnika. Procjenjuje se da je stradalo u Drugom svjetskom ratu i poraću na području općine između 786 i 2.157 osoba.
Nakon Drugog svjetskog rata, Hercegovina je desetkovana. Ne volim to naglašavati da se pojedini ne naljute, ali "najhrvatskiji" elementi su pozicionirani u Zapadnoj Hercegovini. Nema "barabe" i Hrvata do Hercegovca, a neprijatelj je to dobro znao. Zato je na ovaj način i postupao.
Stvar na koju neprijatelj nije računao je hercegovački inat i ljubav prema našoj zemlji.
Pobili ste nam djedove, ali djedovi su našim očevima prije smrti prenijeli ideje, težnje i vrijednosti.
Iste te ideje, težnje i vrijednosti su naši očevi prenijeli na nas, iako ste nam i očeve devedesetih pokušali pobiti.
Vjerujem da ćete i nas, ali još nije "vakat".
Međutim, taj naš inat se ne da i bez obzira na smrt koju sijete, mi smo i dalje tu.
U stihovima opjevani,
Kao Velež čvrsi,
Ne damo da dirate vi
Taj naš kamenjar pusti.
Pamtimo Široki,
I fratre naše.
A pamtit ćete i vi,
Što vam Hrvat kaže.
I ne daj sine,
Da ti sudbinu kroje,
Ubojice i lopovi,
Što ni Boga se ne boje.
Nek počivaju u miru,
Sve su svoje dali.
Sad je red na nama,
Da znaju,
Da nisu 'zalud pali.
Hvala vam što ste svojim životima obranili našu vjeru.
Hvala vam što ste bili primjer kako se voli Hrvatska, hrvatski narod i kako se čuvaju naše svetinje.
Duše vam se raja nauživale.
🇭🇷✝️