Trojica Hrvata iz Sarajeva—Pavao, Antun i Jakov Branković—1681. godine otkupili su Getsemanski vrt od tadašnjih turskih muslimanskih vlasnika i darovali ga franjevcima. Ovaj plemeniti čin omogućio je da ovo sveto mjesto ostane u kršćanskim rukama i danas služi kao prostor za euharistijska slavlja i hodočašća.  
U znak zahvalnosti, 29. ožujka 2014. godine, na ulazu u Getsemanski vrt postavljena je spomen-ploča s natpisom na latinskom, hrvatskom i engleskom jeziku: “Hrvati Pavao, Antun i Jakov, kršćani iz Sarajeva, vitezovi Svetog Groba Jeruzalemskog, godine Gospodnje 1681. kupiše Getsemanski vrt i darovaše ga franjevcima.” 
Ovaj događaj svjedoči o dubokoj povezanosti Hrvata s kršćanskom baštinom i njihovoj predanosti očuvanju svetih mjesta.
Na slici je Ivana Vrdoljak u Jeruzalemu ✌🏻
U znak zahvalnosti, 29. ožujka 2014. godine, na ulazu u Getsemanski vrt postavljena je spomen-ploča s natpisom na latinskom, hrvatskom i engleskom jeziku: “Hrvati Pavao, Antun i Jakov, kršćani iz Sarajeva, vitezovi Svetog Groba Jeruzalemskog, godine Gospodnje 1681. kupiše Getsemanski vrt i darovaše ga franjevcima.” 
Ovaj događaj svjedoči o dubokoj povezanosti Hrvata s kršćanskom baštinom i njihovoj predanosti očuvanju svetih mjesta.
Na slici je Ivana Vrdoljak u Jeruzalemu ✌🏻
Da se ne zaboravi kako se je HDZ obračunavao sa HOS-om i HSP-om!
Na današnji dan 1992. godine oko 10 sati snažna eksplozija zatresla je Vinkovce. U Omladinskom domu, koji je služio kao zapovjedništvo vinkovačkog HOS-a, u do danas nerazjašnjenim okolnostima dogodila se razorna eksplozija. Osmorica pripadnika HOS-a bila su ranjena, a poginuli su Darko Rušanac, Vlado Knežević i Ivica Bošnjak. Kako slučaj nikada nije do kraja istražen došlo je do brojnih teorija, a najspominjanija je da je žrtva podmetnute bombe trebao biti stranački lider HSP-a Dobroslav Paraga koji je tog dana išao u Vinkovce.
Poginulima vječna slava i hvala im ,a hrvatske izdajice koje su zločin počinile neka gore u paklu.
HOS naš ponos !
Na današnji dan 1992. godine oko 10 sati snažna eksplozija zatresla je Vinkovce. U Omladinskom domu, koji je služio kao zapovjedništvo vinkovačkog HOS-a, u do danas nerazjašnjenim okolnostima dogodila se razorna eksplozija. Osmorica pripadnika HOS-a bila su ranjena, a poginuli su Darko Rušanac, Vlado Knežević i Ivica Bošnjak. Kako slučaj nikada nije do kraja istražen došlo je do brojnih teorija, a najspominjanija je da je žrtva podmetnute bombe trebao biti stranački lider HSP-a Dobroslav Paraga koji je tog dana išao u Vinkovce.
Poginulima vječna slava i hvala im ,a hrvatske izdajice koje su zločin počinile neka gore u paklu.
HOS naš ponos !
Na današnji dan 01.03.1909. - Rođen Mladen Lorković, Hrvatski političar i dužnosnik NDH.
Mladen Lorković (Zagreb, 1. ožujka 1909. - Lepoglava?, kraj travnja 1945.), bio je Hrvatski političar, u doba NDH ministar vanjskih poslova, od 1944. unutarnjih poslova i jedan od organizatora urote Lorković-Vokić.
Mladen Lorković rođen je u Zagrebu 1909. u obitelji političara i pravnika Ivana Lorkovića, koji je sin ekonomista Blaža Lorkovića. Brat je Blaža, diplomata NDH, Radoslava, inženjera i Zdravka, svjetski uglednog entomologa, te pijanistice Vlaste udate Debelić. Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša Hrvatske stranke prava. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja Šestosiječanjska diktature prijeti mu uhićenje, pa 15. studenog 1929. godine odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u Innsbrucku te u Berlinu gdje postiže doktorat. Postaje bliski suradnik Ante Pavelića i predstavnik ustaškog pokreta za Njemačku, a zatim i za sve europske zemlje osim Italije. Ustašku prisegu položio je 1934. godine. Nakon atentata na kralja Aleksandra kraće vrijeme u Njemačkoj je zatvoren. Pušten je sredinom veljače 1935. godine odlukom suda koji odbija njegovo izručenje Jugoslaviji. Godine 1937. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u Mađarsku.
Godine 1939. vraća se u jugoslaviju. Uz Milu Budaka najistaknutiji povratnik. Suradnik je glasila Hrvatski narod i urednik ilegalnog glasila Hrvatska pošta. Godine 1940. po odredbi vlasti Banovine Hrvatske zatvoren je u Lepoglavi, a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj Travnika. Godine 1941. bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje NDH.
Jedan je od petorice potpisnika izjave od 30. ožujka 1941. (potpisana 5. svibnja 1941.), koja sadrži proglašenje NDH i poziv Njemačkoj da tu državu prizna i pruži joj zaštitu. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, Pavelić ga, 9. lipnja 1941., imenuje za ministra vanjskih poslova. (U početku je Pavelić sam nosio tu funkciju, da osigura potpisivanje Rimskih ugovora.)
Kao ministar vanjskih poslova, vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriju NDH (reokupacija Druge i Treće zone u kolovozu i rujnu 1941.). U studenom 1941. prilikom posjeta Njemačkoj, Adolf Hitler ga je odlikovao Velikim križem njemačkog orla s lentom. Priprema "Spomenicu" o talijanskoj suradnji s četnicima, koju predaje talijanskom ministru vanjskih poslova grofu Cianu 26. siječnja 1943. godine.
U travnju 1943. godine umiješan je u aferu oko krijumčarenja zlata, zbog koje je šef njegovog kabineta Ivo Kolak osuđen na smrt i pogubljen. 23. travnja 1943. godine razriješen je dužnosti ministra vanjskih poslova. Imenovan je državnim ministrom (ministar bez resora) u predsjedništvu vlade, zaduženim za poslove s njemačkom vojskom. U toj je funkciji u stalnom kontaktu s njemačkim vojnim predstavnikom, generalom Glaiseom von Horstenauom, koji je vrlo kritičan prema ustaškom režimu.
Tijekom ljeta i do kraja rujna 1943. godine kao predstavnik ustaškog režima vodi pregovore o mogućoj koalicijskoj vladi s potpredsjednikom HSS-a Augustom Košutićem, ali pregovori bivaju prekinuti bez rezultata. 3. rujna 1943. godine šalje pismo Paveliću u kojem ga poziva na izmjenu državne politike u svrhu stabilizacije cjelokupnog stanja u NDH.
Imenovan je za ministra unutarnjih poslova 11. listopada 1943. godine.
U svibnju 1944. godine, zajedno s Antom Vokićem, ministrom oružanih snaga, održava tajni sastanak s predstavnicima HSS-a Augustom Košutićem i Ivankom Farolfijem. To je početak tzv. "puča Lorković-Vokić". Razrađivani su planovi da se, uz pomoć domobranstva kao regularne hrvatske vojske, NDH okrene protiv Njemačke i prijeđe na stranu Saveznika.
Nije se radilo o pravom puču, jer zavjerenici su o svojim planovima obavijestili Pavelića, koji im je neko vrijeme pružao podršku. Međutim, 21. kolovoza 1944. Pavelić je o djelatnosti ove grupe obavijestio generala Siegfrieda Kaschea, njemačkog poslanika u Hrvatskoj. Na sjednici vlade održanoj noću 30.
Mladen Lorković (Zagreb, 1. ožujka 1909. - Lepoglava?, kraj travnja 1945.), bio je Hrvatski političar, u doba NDH ministar vanjskih poslova, od 1944. unutarnjih poslova i jedan od organizatora urote Lorković-Vokić.
Mladen Lorković rođen je u Zagrebu 1909. u obitelji političara i pravnika Ivana Lorkovića, koji je sin ekonomista Blaža Lorkovića. Brat je Blaža, diplomata NDH, Radoslava, inženjera i Zdravka, svjetski uglednog entomologa, te pijanistice Vlaste udate Debelić. Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša Hrvatske stranke prava. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja Šestosiječanjska diktature prijeti mu uhićenje, pa 15. studenog 1929. godine odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u Innsbrucku te u Berlinu gdje postiže doktorat. Postaje bliski suradnik Ante Pavelića i predstavnik ustaškog pokreta za Njemačku, a zatim i za sve europske zemlje osim Italije. Ustašku prisegu položio je 1934. godine. Nakon atentata na kralja Aleksandra kraće vrijeme u Njemačkoj je zatvoren. Pušten je sredinom veljače 1935. godine odlukom suda koji odbija njegovo izručenje Jugoslaviji. Godine 1937. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u Mađarsku.
Godine 1939. vraća se u jugoslaviju. Uz Milu Budaka najistaknutiji povratnik. Suradnik je glasila Hrvatski narod i urednik ilegalnog glasila Hrvatska pošta. Godine 1940. po odredbi vlasti Banovine Hrvatske zatvoren je u Lepoglavi, a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj Travnika. Godine 1941. bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje NDH.
Jedan je od petorice potpisnika izjave od 30. ožujka 1941. (potpisana 5. svibnja 1941.), koja sadrži proglašenje NDH i poziv Njemačkoj da tu državu prizna i pruži joj zaštitu. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, Pavelić ga, 9. lipnja 1941., imenuje za ministra vanjskih poslova. (U početku je Pavelić sam nosio tu funkciju, da osigura potpisivanje Rimskih ugovora.)
Kao ministar vanjskih poslova, vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriju NDH (reokupacija Druge i Treće zone u kolovozu i rujnu 1941.). U studenom 1941. prilikom posjeta Njemačkoj, Adolf Hitler ga je odlikovao Velikim križem njemačkog orla s lentom. Priprema "Spomenicu" o talijanskoj suradnji s četnicima, koju predaje talijanskom ministru vanjskih poslova grofu Cianu 26. siječnja 1943. godine.
U travnju 1943. godine umiješan je u aferu oko krijumčarenja zlata, zbog koje je šef njegovog kabineta Ivo Kolak osuđen na smrt i pogubljen. 23. travnja 1943. godine razriješen je dužnosti ministra vanjskih poslova. Imenovan je državnim ministrom (ministar bez resora) u predsjedništvu vlade, zaduženim za poslove s njemačkom vojskom. U toj je funkciji u stalnom kontaktu s njemačkim vojnim predstavnikom, generalom Glaiseom von Horstenauom, koji je vrlo kritičan prema ustaškom režimu.
Tijekom ljeta i do kraja rujna 1943. godine kao predstavnik ustaškog režima vodi pregovore o mogućoj koalicijskoj vladi s potpredsjednikom HSS-a Augustom Košutićem, ali pregovori bivaju prekinuti bez rezultata. 3. rujna 1943. godine šalje pismo Paveliću u kojem ga poziva na izmjenu državne politike u svrhu stabilizacije cjelokupnog stanja u NDH.
Imenovan je za ministra unutarnjih poslova 11. listopada 1943. godine.
U svibnju 1944. godine, zajedno s Antom Vokićem, ministrom oružanih snaga, održava tajni sastanak s predstavnicima HSS-a Augustom Košutićem i Ivankom Farolfijem. To je početak tzv. "puča Lorković-Vokić". Razrađivani su planovi da se, uz pomoć domobranstva kao regularne hrvatske vojske, NDH okrene protiv Njemačke i prijeđe na stranu Saveznika.
Nije se radilo o pravom puču, jer zavjerenici su o svojim planovima obavijestili Pavelića, koji im je neko vrijeme pružao podršku. Međutim, 21. kolovoza 1944. Pavelić je o djelatnosti ove grupe obavijestio generala Siegfrieda Kaschea, njemačkog poslanika u Hrvatskoj. Na sjednici vlade održanoj noću 30.
kolovoza 1944., Pavelić razotkriva urotu i naređuje uhićenje njenih sudionika. Jedino je August Košutić uspio prebjeći na oslobođeni teritorij k partizanima (gdje će ga ovi ubrzo zatvoriti).
Posljedicu Mladenova pada osjetila je i obitelj: supruzi njegova brata Radoslava Meliti ustaše su već 1944. izrekli zabranu javnih nastupa, a strukovni revolucionarni “sud časti” nakon završetka rata samo ju je potvrdio.
Zavjerenici su zatvoreni u Lepoglavu. Pretpostavlja se da je Lorković u zatvoru ubijen krajem travnja 1945. godine, pred bijeg ustaša iz zemlje, kao i Ante Vokić i HSS-ovci Ivanko Farolfi i Ljudevit Tomašić. Ostali zavjerenici su tada bili pušteni.
Jedna ulica u zapadnom Mostaru danas nosi ime "Ulica Vokića i Lorkovića".
izvor:wikipedija
Posljedicu Mladenova pada osjetila je i obitelj: supruzi njegova brata Radoslava Meliti ustaše su već 1944. izrekli zabranu javnih nastupa, a strukovni revolucionarni “sud časti” nakon završetka rata samo ju je potvrdio.
Zavjerenici su zatvoreni u Lepoglavu. Pretpostavlja se da je Lorković u zatvoru ubijen krajem travnja 1945. godine, pred bijeg ustaša iz zemlje, kao i Ante Vokić i HSS-ovci Ivanko Farolfi i Ljudevit Tomašić. Ostali zavjerenici su tada bili pušteni.
Jedna ulica u zapadnom Mostaru danas nosi ime "Ulica Vokića i Lorkovića".
izvor:wikipedija
Dragi prijatelji, braćo pravaši, braćo Hrvati!
One od vas koji su zainteresirani za pravaška načela i buduća zbivanja oko Hrvatske stranke prava grada Zagreba, upućujem na novu stranicu u ovome linku dolje.
https://www.facebook.com/profile.php?id=61573399605235
One od vas koji su zainteresirani za pravaška načela i buduća zbivanja oko Hrvatske stranke prava grada Zagreba, upućujem na novu stranicu u ovome linku dolje.
https://www.facebook.com/profile.php?id=61573399605235
Facebook
Log in or sign up to view
See posts, photos and more on Facebook.
Na današnji dan 1992. godine iz rafala ispred kafića Kiwi ubijen je Mato Šabić Šaban.
Na današnji dan 3.3.1992 god. Iz rafala ispred kafića Kiwi na jugu II u Osijeku, dok je ulazio u svoj Mercedes , ubijen je Mato Šabić-Šaban, zapovjednik obrane dijela grada Jug II u Osijeku.
Šabana su ubili do danas nepoznate osobe, špekulira se svašta ali bez pomaka da se okonča misterij tko je bio ubojica a tko nalogodavac njegovog ubojstva.
Šaban je sam sa svojim prijateljima organizirao obranu Juga II, naoružao i nabavio uniforme. Stvorio je veliki ugled, kako vojnika a tako i zapovjednika. Imao je svoju strategiju oko obrane i teško ga je bilo kontrolirati pa se pretpostavlja da je to bio pravi razlog likvidacije.
U njegovoj postrojbi bio je i legendarni, tada maloljetni dragovoljac Petar Krpan.
Najveći dio rata 1991. Šaban je proveo u obrani Laslova, sve do pred pad Vukovara kada je prebačen u Vinkovce. U Vinkovcima je, čekajući proboj za Vukovar, čuvao hotelske prostorije u kojima je bio zatočen Dedaković, gdje ga je tri dan ispitivao, ali je nakon nekog vremena sa svojim ljudima vraćen u Osijek, gdje je preuzeo jedan punkt na osječkoj obilaznici južno od svog naselja. Cijelo je to vrijeme bio pripadnik posebne pričuvne policije, a u HV je prešao tek koncem drugog mjeseca 1992, kada je formirana 4. bojna 106. brigade.
Navodno je petnaest dana prije likvidacije bio na sastanku s Manolićem, te kako su se posvađali jer je rekao kako će zabubati i na unproforce ako dobije zapovijed za povlačenje iz dijela grada južno od Klajnove ulice. Nakon toga je s kompletnom jedinicom prešao u HNS koji je tada vodila Savka Dapčević Kučar. Manolić je tada došao do zaključka kako bi Šaban mogao medijima otkriti i pozadinu priče o ispitivanju Dedaković, nakon pada Vukovara. Zbog toga je Šaban, kao nezgodan svjedok morao nestati. Trebalo je samo naći pogodne izvršitelje, dovoljno motivirane za njegovu likvidaciju, koji bi odmah potom mogli i sami biti uklonjeni. A takvih je bilo više.”, pise Hrvoje Franjetić za blog.spot .
Na današnji dan 3.3.1992 god. Iz rafala ispred kafića Kiwi na jugu II u Osijeku, dok je ulazio u svoj Mercedes , ubijen je Mato Šabić-Šaban, zapovjednik obrane dijela grada Jug II u Osijeku.
Šabana su ubili do danas nepoznate osobe, špekulira se svašta ali bez pomaka da se okonča misterij tko je bio ubojica a tko nalogodavac njegovog ubojstva.
Šaban je sam sa svojim prijateljima organizirao obranu Juga II, naoružao i nabavio uniforme. Stvorio je veliki ugled, kako vojnika a tako i zapovjednika. Imao je svoju strategiju oko obrane i teško ga je bilo kontrolirati pa se pretpostavlja da je to bio pravi razlog likvidacije.
U njegovoj postrojbi bio je i legendarni, tada maloljetni dragovoljac Petar Krpan.
Najveći dio rata 1991. Šaban je proveo u obrani Laslova, sve do pred pad Vukovara kada je prebačen u Vinkovce. U Vinkovcima je, čekajući proboj za Vukovar, čuvao hotelske prostorije u kojima je bio zatočen Dedaković, gdje ga je tri dan ispitivao, ali je nakon nekog vremena sa svojim ljudima vraćen u Osijek, gdje je preuzeo jedan punkt na osječkoj obilaznici južno od svog naselja. Cijelo je to vrijeme bio pripadnik posebne pričuvne policije, a u HV je prešao tek koncem drugog mjeseca 1992, kada je formirana 4. bojna 106. brigade.
Navodno je petnaest dana prije likvidacije bio na sastanku s Manolićem, te kako su se posvađali jer je rekao kako će zabubati i na unproforce ako dobije zapovijed za povlačenje iz dijela grada južno od Klajnove ulice. Nakon toga je s kompletnom jedinicom prešao u HNS koji je tada vodila Savka Dapčević Kučar. Manolić je tada došao do zaključka kako bi Šaban mogao medijima otkriti i pozadinu priče o ispitivanju Dedaković, nakon pada Vukovara. Zbog toga je Šaban, kao nezgodan svjedok morao nestati. Trebalo je samo naći pogodne izvršitelje, dovoljno motivirane za njegovu likvidaciju, koji bi odmah potom mogli i sami biti uklonjeni. A takvih je bilo više.”, pise Hrvoje Franjetić za blog.spot .
Na današnji dan 3. ožujka 1992. godine započela je agresija JNA s paravojnim postrojbama na općinu Bosanski Brod. Branitelji su odolijevali napadima agresora sve do 6. listopada 1992., kada je cijela općina okupirana. U završnim operacijama okupacije teritorija općine Bosanski Brod, odnosno zapadnog dijela Bosanske Posavine, neprijateljske jugo-armijske, odnosno četnicke snage brojile su oko četrdeset i osam tisuća vojnika, naoružanih s vise od stotinu tenkova, nekoliko tisuća topničkog oruda, zrakoplovnom potporom itd.
Općina Bosanski Brod, prema zamišljenom velikosrpskom konceptu okupacije Bosanske Posavine, prva se našla na udaru agresora. Primjenjujući metode blokade rada novoizabrane demokratske vlasti, nakon višestranačkih izbora, tijekom 1991. godine, srpsko rukovodstvo, na čelu s predsjednikom SDS-a za ovu općinu, Mirom Radovanovićem, stvorilo je preduvjete za oružanu agresiju JNA. Zemljopisni položaj sela u kojima su na istočnom dijelu općine zivjeli Srbi, uvjetovao je pogodne okolnosti za nesmetano velikosrpsko organiziranje, vojno ustrojavanje i naoružavanje. Uže sjedište svoje kompletne prevratničke aktivnosti u ovoj općini Srbi su postavili u najveće srpsko selo Lijesće.
Osmišljeno provocirajući ratni sukob, vojni komandanti JNA, sredinom veljače 1992. godine, šalju grupu specijalaca vojne policije koja je u to vrijeme boravila u vojarni u Derventi, a dočla je iz Niša (Srbija) u okolicu mosta u Bosanskom Brodu. Zadaća im je bila izazvati ratni sukob. Akciju je predvodio dočasnik JNA iz vojarne u Derventi, Branko Ratić, koji ce se u ratnim uvjetima iskazati kao jedan od najvećih ratnih zločinaca u ovoj općini. Ta je teroristicka grupa tada na most ispalila veci broj minobacačkih granata.
Napad JNA i paravojnih četnickih postrojbi na Bosanski Brod, počeo je 3. ožujka 1992. godine iz Liješća, preko prigradskog naselja Brodsko Polje. Cilj agresora, u tim početnim nasrtajima, bio je okupacija sjevernog dijela grada i zauzimanje mosta na rijeci Savi. Do oružanog sukoba došlo je na je lokalitetu "Semafori". Taj napad je odbijen, a neprijatelj potisnut. Bio je to prvi poraz agresora na ovom ratištu, a i u Bosanskoj Posavini.
Općina Bosanski Brod, prema zamišljenom velikosrpskom konceptu okupacije Bosanske Posavine, prva se našla na udaru agresora. Primjenjujući metode blokade rada novoizabrane demokratske vlasti, nakon višestranačkih izbora, tijekom 1991. godine, srpsko rukovodstvo, na čelu s predsjednikom SDS-a za ovu općinu, Mirom Radovanovićem, stvorilo je preduvjete za oružanu agresiju JNA. Zemljopisni položaj sela u kojima su na istočnom dijelu općine zivjeli Srbi, uvjetovao je pogodne okolnosti za nesmetano velikosrpsko organiziranje, vojno ustrojavanje i naoružavanje. Uže sjedište svoje kompletne prevratničke aktivnosti u ovoj općini Srbi su postavili u najveće srpsko selo Lijesće.
Osmišljeno provocirajući ratni sukob, vojni komandanti JNA, sredinom veljače 1992. godine, šalju grupu specijalaca vojne policije koja je u to vrijeme boravila u vojarni u Derventi, a dočla je iz Niša (Srbija) u okolicu mosta u Bosanskom Brodu. Zadaća im je bila izazvati ratni sukob. Akciju je predvodio dočasnik JNA iz vojarne u Derventi, Branko Ratić, koji ce se u ratnim uvjetima iskazati kao jedan od najvećih ratnih zločinaca u ovoj općini. Ta je teroristicka grupa tada na most ispalila veci broj minobacačkih granata.
Napad JNA i paravojnih četnickih postrojbi na Bosanski Brod, počeo je 3. ožujka 1992. godine iz Liješća, preko prigradskog naselja Brodsko Polje. Cilj agresora, u tim početnim nasrtajima, bio je okupacija sjevernog dijela grada i zauzimanje mosta na rijeci Savi. Do oružanog sukoba došlo je na je lokalitetu "Semafori". Taj napad je odbijen, a neprijatelj potisnut. Bio je to prvi poraz agresora na ovom ratištu, a i u Bosanskoj Posavini.
Na današnji dan 3.3.1993. u selu Suhovare eksplodirao je minobacač 120 mm, poginulo je 5 pripadnika 7. gardijske brigade Puma a teško su ranjena četvorica.
Poginuli su: Tomić Darko – Kina, Marijan Zebec – Marek, Josip Pavličević – Jocika, Mladen Poturiček i Ivan Kovačević.
Ranjeni: Novačić Franjo (preminuo nakon rata od posljedica ovog ranjavanja 100% HRVI), Merlak Josip, Habunek Željko i Kišur Krasnodar.
Istoga dana u pješačkom napadu na selo Drače ranjen je u nogu Damir Plantak. Nažalost ni on nije među živima jer je počinio suicid.”
Počivali u miru Božjem 🇭🇷🕯️
Poginuli su: Tomić Darko – Kina, Marijan Zebec – Marek, Josip Pavličević – Jocika, Mladen Poturiček i Ivan Kovačević.
Ranjeni: Novačić Franjo (preminuo nakon rata od posljedica ovog ranjavanja 100% HRVI), Merlak Josip, Habunek Željko i Kišur Krasnodar.
Istoga dana u pješačkom napadu na selo Drače ranjen je u nogu Damir Plantak. Nažalost ni on nije među živima jer je počinio suicid.”
Počivali u miru Božjem 🇭🇷🕯️
Nikada zaboraviti
3.3.1992. – Započela velikosrpska agresija na Bosansku Posavinu
"Ugroženi i goloruki" Srbi, uz ogromnu pomoć JNA, u svojoj "nemoći", počeli su granatriati grad
Bosanski Srbi reagirali su na uspješno provođenje referenduma o nezavisnosti te republike tako što su od početka ožujka na području Bosanskog Broda i u nekoliko gradova BiH postavili barikade.
JNA i domicilni Srbi 3. ožujka organizirali su i prvi pješački napad na grad iz naselja Brodskog Polja
Vatra iz pješačkog naoružanja otvarana je po mostu preko rijeke Save i po zgradi u kojoj je smještena Policija. Ranjeno je šest građana Bosanskog Broda, a na stambenim i drugim objektima nanesena je veća materijalna šteta.
Iako se policija povukla s obrambenih punktova Hrvati i Bošnjaci brzo su reagirali, te je uz pomoć male skupine boraca pristiglih iz Slavonskog broda, napad odbijen.
Strateški interes ovog i svih narednih napada bio je savski most.
Zauzimanjem mosta, odnosno odsijecanjem od hrvatskog zaleđa, Srbi su računali da će ovo područje anektirati u već proglašenu oblast „SAO Sjevernu Bosnu“, odnosu u Srpsku Republiku BiH.
Nakon što je 3. ožujka 1992. u Bosanskoj Posavini započeo otvoreni rat, most na Savi postaje središnji cilj velikosrpske agresije na tom prostoru, čija se strateška važnost povećala uništenjem ostalih mostova od Slavonskog Broda.
#pratitelji
3.3.1992. – Započela velikosrpska agresija na Bosansku Posavinu
"Ugroženi i goloruki" Srbi, uz ogromnu pomoć JNA, u svojoj "nemoći", počeli su granatriati grad
Bosanski Srbi reagirali su na uspješno provođenje referenduma o nezavisnosti te republike tako što su od početka ožujka na području Bosanskog Broda i u nekoliko gradova BiH postavili barikade.
JNA i domicilni Srbi 3. ožujka organizirali su i prvi pješački napad na grad iz naselja Brodskog Polja
Vatra iz pješačkog naoružanja otvarana je po mostu preko rijeke Save i po zgradi u kojoj je smještena Policija. Ranjeno je šest građana Bosanskog Broda, a na stambenim i drugim objektima nanesena je veća materijalna šteta.
Iako se policija povukla s obrambenih punktova Hrvati i Bošnjaci brzo su reagirali, te je uz pomoć male skupine boraca pristiglih iz Slavonskog broda, napad odbijen.
Strateški interes ovog i svih narednih napada bio je savski most.
Zauzimanjem mosta, odnosno odsijecanjem od hrvatskog zaleđa, Srbi su računali da će ovo područje anektirati u već proglašenu oblast „SAO Sjevernu Bosnu“, odnosu u Srpsku Republiku BiH.
Nakon što je 3. ožujka 1992. u Bosanskoj Posavini započeo otvoreni rat, most na Savi postaje središnji cilj velikosrpske agresije na tom prostoru, čija se strateška važnost povećala uništenjem ostalih mostova od Slavonskog Broda.
#pratitelji
🔴 Možete nas podržati na tri načina:
1️⃣ Pozovite prijatelje da zaprate stranicu Spomen dom "Sinovi Domovine" 🇭🇷
(Ovim putem hvala svima koji dijele našu stranicu, zahvaljujući vama rastemo iz tjedna u tjedan) 😍 👏
2️⃣ Posjetite naš Spomen dom "Sinovi Domovine" u Buzinu (okolica Zagreba) i pogledajte eksponate uživo 🏡
3️⃣ Također ako imate neki predmet iz Domovinskog rata, rado čemo ga pohraniti u našu zbirku.
(Hvala puno svima koji su do sada donirali svoje ratne stvari za naš Spomen dom) 😎💪
Čuvajmo zajedno Hrvatsku povijest.
Bog i Hrvati 🫡✌️
1️⃣ Pozovite prijatelje da zaprate stranicu Spomen dom "Sinovi Domovine" 🇭🇷
(Ovim putem hvala svima koji dijele našu stranicu, zahvaljujući vama rastemo iz tjedna u tjedan) 😍 👏
2️⃣ Posjetite naš Spomen dom "Sinovi Domovine" u Buzinu (okolica Zagreba) i pogledajte eksponate uživo 🏡
3️⃣ Također ako imate neki predmet iz Domovinskog rata, rado čemo ga pohraniti u našu zbirku.
(Hvala puno svima koji su do sada donirali svoje ratne stvari za naš Spomen dom) 😎💪
Čuvajmo zajedno Hrvatsku povijest.
Bog i Hrvati 🫡✌️