Petar Zrinski

Vazda strana spletkarenja i uplitanja

Tijekon svibnja 1654. g., nešto prije nego je postao ban, hrvatski velikaš Petar Zrinski pohodio je Dalmaciju. U dubrovačke vode doplovio je svojim brigantinom, na dan 25. svibnja, te 1654. godine. Na vijest da je Zrinski u blizini grada, odlučeno je da se grofu Zrinskome, ako on izrazi želju, dopusti ulazak u dubrovačku luku. Dubrovčani su Zrinskom spremali doček i darove, ali on ipak nije svratio u Dubrovnik. Razlog je bilo mletačko uplitanje i prikazivanje Dubrovčana kao navodnih turskih saveznika i štičenika. Kasnije saznavši da je prevaren i upoznavši prave vrijednosti Dubrovčana, Zrinski se sa njima zbližio i često im se obraćao za određene usluge
#pratitelji

Sjećanje

komunistička odmazda u Odžaku

25. svibnja 2018. u Posavskoj Mahali (nekadašnja Vlaška Mala) kod Odžaka otvoren je spomen park kao sjećanje na 3.411 žrtava partizanskog zločina 1945. godine na ovim prostorima. I od tada hrvatski narod pohodi taj spomen park.

A šta se zapravo dogodilo nakon okupacije Odžaka? Dogodio se masakr. Izbezumljeni i bijesni zbog ogromnih gubitaka kao i trajanja bitke, pripadnici tadašnje JA, odnosno partizana, započeli su odmazdu

Prvo su poubijali sve koje su zatekli u prudskoj bolnici (80 ranjenika i 4 bolničara). Tu se danas nalazi zajednička grobnica poznata pod nazivom Nujića Bašča u Vlaškoj Maloj, koja je za Hrvate bila simbol dolaska partizanske “slobode” na području posavske regije. Vršena su masovna strijeljanja zarobljenika i civila (naročito muškaraca iznad 15 godina), a opljačkano je sve što se opljačkati dalo.
Samo je u selu Pećniku ostalo 360 udovica. Interesantno je da su svi Hrvati s prostora Odžaka koji su pohađali Višu gimnaziju u Gradačcu neposredno poslije rata, bili bez oca, kao i 90% djece koja je u poraću pohađala osnovne škole.
#pratitelji

Modriča, posljednji juriš😢
kraj svibnja 92'

Zadnji, junački pokušaj, posljednje oslobođenje Modriče, posljednje pred konačnu okupaciju od strane JNA i njihovih prirepaka

Na Modričkom ratištu žestoke ulične borbe vodile su se duboko u noć 29./30. 05.1992. god. Naši bojovnici uspjeli su pomaknuti crtu do srpske Varoši u Modriči, te se potpuno spojiti sa snagama iz Garevca. U Modriči djeluju i dijelovi Odžačke brigade … Neprijatelju su naneseni teški gubici u ljudstvu i tehnici i nagnan je na panično izvlačenje iz Modriče.
31.05.1992. osvanuo je slobodan za općinu Modriča

Ali ubrzo nakon toga jedinice JNA udarile su svom snagom na Posavinu, sve što valja dovukli su i bacili u vatru (izvori govore o preko 65.000 vojnika i beskonačno tehnike) ne bi li obezbjedili siguran koridor između Beograda i Banjaluke, ali to je druga priča.
#pratitelji

Obvezno pročitajte

"Dan bijelih vrpci"
"Dan bijelih traka"
Prijedor 92.

Posljednji nacistički zakoni

Oni koji najviše upitu prstom u druge i vješto izigravaju najveće žrtve u povijesti u zadnjem su ratu (i ne samo u zadnjem nego još od balkanskih) koristili gnjusne metode obračuna sa svojim protivnicima. Metode koje su preuzeli od nacističkih zločinaca, na koje se žale da su navodno na njima nekada sprovođene, a zapravo bili su im uzor i ideal. Pa nije li današnji predsjednik svih Srba nekada tražio strijeljanje stotinu za jednog ubijenog Srbina po uzoru na naciste? Nisu li otvarali konc logore, nisu li vodili naci propagandu laži i na kraju, o čemu se zapravo ovdje danas radi, trakama obilježavali nesrbe u Prijedoru, kao što su nacisti Židove. I takvi da nam sole pamet?

Takvi pravdaju sve svoje zločine nekim lažnim, bolesnim brojkama i mnogim izmišljenim stratištima.

A ono što je istina,
Dana 31. svibnja 1992. godine nesrpskom stanovništvu u općini Prijedor naređeno je putem medija da na vidna mjesta istaknu bijele vrpce, a na kuće stave bijele plahte. Takav poziv bio je uvod u zločine koji će se poslije toga desiti.

Radio Prijedor kao da je uređivao sam Gobbels
Spikerice Senija Džafić i Jadranka Vejo-Rečević na taj dan :

"Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice".

U Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora. Od kraja svibnja do kraja kolovoza 1992. godine u Prijedoru su ubijena 102 djeteta i 256 žena. Najveći broj ubijenih, točnije 842, pronađeno je u masovnim grobnicama Tomašica i Jakarina kosa.
#pratitelji

Strašan zločin

Tko je odgovarao?


Imaju li bivši koalicijski (možda i budući u Vukovaru) šta za reći?

U Tordincima kod Vinkovaca, nedaleko od katoličke crkve, na današnji dan 1992. pripadnici ruskog bataljuna UNPROFOR-a pronašli masovnu grobnicu sa 208 leševa ubijenih Hrvata, koji su tu bačeni zajedno s uginulim životinjama😡😥
#pratitelji

Grof Petar IV. Zrinski,

rođen je u Vrbovcu 6. lipnja 1621. , a ubijen u Bečkom Novom Mjestu, 30. travnja 1671. Bio je hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik..

Zajedno sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom, Petar Zrinski je nastavio borbu za prava Hrvatske koju je započeo njegov brat Nikola.
Uhićeni su i osuđeni na smrt
U Bečkome Novom Mjestu (Wiener Neustadt), dana 30. travnja 1671. godine Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su na opće zgražanje i zaprepaštenje hrvatske i ugarske javnosti, te čitave Europe.

U presudi Petru Zrinskome stajalo je kako je:

"(...) htio biti ono što je Njegovo Veličanstvo, to jest nezavisni hrvatski vladar, te je stoga doista vrijedan da na glavu umjesto krune dobije krvnički mač".
#pratitelji

Koliko znamo o ovom zločinu?
Sjete li se pupovci i jeckove ovih slučajeva?
Sjete li se hrvatski političari, pravo je pitanje?

09.06.1994.

Ilok

U okupiranom Iloku ubijeni Hrvati Marija Marko (62) i njezin sin Ivan Marko (33), a stariji sin Milan preživio zločin, a u UNPROFOR-u kažu da nisu mogli pomoći ovoj hrvatskoj obitelji
#pratitelji

Junaci naše povijesti🇭🇷

O ovakvim vitezovima i događajima bi se, kod normalnih naroda, snimali filmovi i serije

Krsto Frankopan Ozaljski

Kad je u Jajcu
zavladala strašna glad, počnu Turci na grad pucati iz 7 velikih topova.
Ipak se branitelji ne htjedoše predati.

Jajce je držano u opsadi 18 mjeseci.

A onda je Krsto 1525. sabrao 4000 pješaka i 2000 konjanika i sa ovom vojskom pređe Savu 7. lipnja 1525. kod današnje Gradiške. Boreći se neprestano s Turcima, koji su mu na putu stavljali svakojake zapreke, dođe Krsto Frankopan 11. lipnja u Jajce. Veselje i radost zavlada u narodu, ne samo zbog hrane koju su spasitelji donijeli, već i dragost zbog silne vojske njihovog naroda
Krsto naredi vojsci da izađe ispred zidina i izazovu Turke na boj. Stajali su postrojeni u redove i čekali odgovor mnogobrojnijih Turaka. Onih koji su opsjedali Jajce tako dugo, ali i pojačanja koje je stiglo. Turci nisu imali hrabrosti udariti na tako odlučnu silu.
Nakon toga kralj Ludovik II imenovao ga je za vrhovnog zapovjednika vojske, ( naslovom branitelja Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije) ali ipak nije saslušao njegov savjet da ne započinje bitku kod Mohača prije nego on dođe s vojskom.
Pogriješio je Ludovik II. Nije čekao Krstu Frankopana i doživio katastrofalan poraz

#pratitelji

Olujni pods(j)etnik

Ovo pišem već neko vrijeme čisto da ne zaboravimo, ali i za one koji dođu da "zirnu" šta "uje" pišu, da vide šta su činili prije Oluje, da shvate da su zaslužili sve što im se događalo
05.08.95.

Dan 14.06. ostao je zapamćen po zločinima srpske paravojske i JNA.

Pobunjeni Srbi su prije 32 (1993.) godine mučki napali Biograd na Moru raketnim sustavom Orkan sa zabranjenim kasetnim punjenjem, s tzv. zvončićima koji su padali na biogradsku plažu Soline. Krv, jauci, plač, užas, poginulo je petero mladih osoba: dvoje civila, Lidija Vrankulj i Danijela Vidaković te Marijan Pulić, Jozo Tomić i Karla Paića, koji su bili pripadnici Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV-a. Još osam osoba teško je ranjeno

Na isti dan 1992. pobunjeni hrvatski Srbi u selu Rodaljice kod Benkovca ubili četvoro Hrvata, unatoč nazočnosti UNPROFOR-a.
Također je priopćeno da je
Iz 32 hrvatska sela u općini Glina protjerano oko 7.200 Hrvata
#pratitelji

Obvezna lektira

Ustanak u Hercegovini 1875.
Don Ivan Musić🇭🇷

O ne, "Hercegovački ustanak" nije počeo tzv "Nevesinjskom puškom" čime se htjelo lažno pokazati gdje je centar pobune i tko je sve to započeo. Jesu, istina je da su i Srbi Hercegovine sudjelovali i dali veliki obol ustanku, samo početak svega bio je ipak malo drugačiji.

Hrvati donje Hercegovine digli su ustanak 19. lipnja 1875. godine. U Neumu je turske "kordune" razoružao Ivan (Iviša) Konjevod, a za njim se odmetnulo mnogo Neumljana i drugih seljana. A onda se proširilo kao buktinja

Jedni od vođa ustanka bili su potkomandir serdar Lazar Previšić, fra Stjepan Krešić i fra Bono Sarić, dok je don Ivan Musić bio glavni kolovođa

Pod njegovim se vodstvom ustanak proširio po cijeloj Hercegovini pa i na sjevernu i jugozapadnu Bosnu.
Novu dimenziju ustanak dobio je kad su mu se pridružili i srpski seljaci tom famoznom "Nevesinjskom puškom" tri tjedna nakon početka ustanka. Valjda kad se vidjelo da bi moglo biti nešto od toga

Musić je bio i diplomat
On je u razgovorima s austrijskim diplomatima tražio „da doljnja Hercegovina pane pod Austriju“, a on je ujedno bio nositelj i simbol toga moralnog kapitala kojim je Austrija u pregovorima polagala pravo na barem dio Hercegovine
Ustanak je uvelike doprinjeo anektiranju BiH od strane Austro Ugarske 1878.

Ali kako završi don Ivan Musić, šta se dogodilo u njegovoj glavi, to je već misterij. Naime nakon završetka ratnih operacija Musić je vremenom počeo gubiti ugled. Tražili su od njega da se vrati svećeničkoj službi. U dvojbi što uraditi napravio je nepromišljen potez i otišao u Crnu Goru sa Cvijetom Vukasović-Kuduz iz Stoca. Iz Podgorice se ubrzo seli u Beograd, gdje je radio kao tumač i policijski komesar, te kao radnik u pošti. Tu je obolio i umro 1888. godine, mlad u dobi od četrdeset godina.
Kažu da su mu na sprovodu nazočili mitropolit i popovi razni, a onda ga u njihovim spisima i knjigama posrbiše kao i mnoge druge, i danas predstavljaju onako kako njima odgovara, kako odgovara njihovoj velikosrpskoj agendi, ali istinu izmijeniti neće. Ovdje ne
#pratitelji

Godina Gospodnja 688. - Hrvati nisu osnovali jedinstvenu državu nego su plemena živjela odvojeno na čelu s banom. Ban Radoslav u Dalmaciji htio je 688. god. pokoriti susjedna plemena pa je potukao i Arbanase (potomke starih Ilira). Pod vlašću banova nisu Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik s otocima kojim upravlja Bizant.
#pratitelji

Tako je sve počelo..

Vrlo zanimljivo, ali i užasno
treba pročitati

Negdje u ovo vrijeme, 1942. godine, u tijeku je bila "Bitka na Kozari", događaj koji je kasnije služio (tj. posljedice te bitke) kao temelj za najveći mit 2. svjetskog rata, mit o broju žrtava u Jasenovcu.
No šta je prethodilo svemu?
Da nije bilo nekih događaja prije, vjerojatno toga mita ne bi ni bilo. Interesira me kako bi tada sve izgledalo? Ali idemo sa činjenicama.

16./17. svibnja 1942. godine partizani zauzimaju Prijedor i Ljubiju i osnivanju Prvu krajišku brigadu 21. svibnja.
Jako bitno. Do tada nije izvršen ni jedan zločin od strane nove vlasti.
Prilikom zauzimanja Prijedora 1942. godine, partizani su nemilosrdno likvidirali 229 ljudi, od čega 3 djece, 15 žena, 2 katolička svećenika, 24 osobe u životnoj dobi između 18-25 godina, te preko 70 osoba u životnoj dobi između 25-40 godina

ŽENAMA UREZIVALI “U” NA DLANOVIMA I GRUDIMA – UBILI 3 DJECE, 15 ŽENA I 2 Svećenika..

Masovna grobnica Pašinac otkrivena je 28. srpnja 1942. na lokalitetu Glavica u Pašincu kod Čirkina Polja . U četiri grobnice pronađena su tijela 60 prijedorskih Bošnjaka i Hrvata ubijenih za vrijeme partizanske vladavine od 16. svibnja do 10. lipnja 1942. Većina žrtava je ubijena iz vatrenog oružja.

Nakon toga, Kozara, pa Sisak, Jasenovac i beskonačne laži...
#pratitelji

"Lipanjske zore"

Završne borbe

21. lipnja, uhićeno je nekoliko časnika Jugoslavenske narodne armije na Merdžan glavi i osvojena je vojarna na brdu Fortica iznad Mostara, s velikim količinama naoružanja

Pri povlačenju JNA digla u zrak sve mostove, osim Starog mosta, jer je hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most srušiti. HVO, odmah po oslobođenju istočnog dijela grada Mostara, okiva Stari most debelim daskama i gumama da bi ga zaštitio od granata.
#pratitelji

VRO Miljevac,

oslobodilačka je operacija Hrvatske vojske u kojoj je oslobođen prostor od 108 četvornih kilometara i 7 sela u šibenskom zaleđu.

Tog 21.06.1992. godine,
Hrvatska vojska pretvorila je još jednu „nemoguću misiju“ u moguću. Opet su forsirane dvije rijeke, Krka i Čikola, i svatko tko se razumije u vojne taktike i analitike zasigurno bi rekao da je to jedna od najtežih „zadaća“ kao i da je za to potrebno izuzetno dugo vrijeme priprema i planiranja. Ovaj put, uz forsiranje rijeke Krke i Čikole, jedina „olakšavajuća“ okolnost bila je mogućnost pokreta hrvatskih snaga s područja oslobođenog područja „trokuta“ Nos Kalika.
Kad se uzme u obzir visina i strmina Miljevačke visoravni i težina svladavanja terena, uspjeh je nemjerljivo veći nego što bilo koji vojni analitičar to može i zamisliti ili opisati.

Srbočetnici su na Miljevcima izgubili 70 vojnika a 21 vojnik je zarobljen. Zarobljeno je, uništeno je ili oštećeno 15 tenkova, 10 oklopnih transportera, 7 pincgauera, 15-ak motornih vozila, 6 haubica 105mm, na desetke minobacača i puno pješačkog naoružanja i municije
#pratitelji

Augustin Čengić, 🇭🇷

rođen je u turskoj Hrvatskoj - Stara Rijeka, Sanski Most, 7. veljače 1855. a umro na današnji dan 22.06.1911. u Banja Luci

Bio je franjevac, osnove pismenosti stekao je, u fojničkom samostanu, u kojem je 1872. započeo novicijat. Filozofiju studirao u Đakovu, teologiju u Ostrogonu i Firenci.

Njegove kronološko-povijesne bilješke iz vremena posljednjeg Bosanskohercegovačkog ustanka (1875. – 1878.) tiskane su u Hrvatskoj straži (1935.) i Franjevačkom vijesniku (1936.)

Zaslužan je za osnivanje pjevačkog društva "Dinara“ u Livnu čijim je bio i dirigentom te pjevačkog društva „Nada“ u Banjoj Luci. Oba pjevačka društva i danas djeluju
#pratitelji

Sjećanja,
Jazovka😥


Za razliku od mnogih, navodnih masovnih grobnica, Jazovka doista jeste stratište, istinito i argumentirano. Kosti pobijenih ne lažu. I dok mnogi cvijeće i vijence stavljaju na izmišljena mjesta gdje ničega nema osim gnjusnih laži (da sada ne nabrajam od Gradine do.... ostalih) ovdje suze ne padaju na laži, prazne priče i prazne grobove. Ovdje padaju na sumornu istinu koja dugo bijaše skrivena i od koje i danas mnogi okreću glavu, jer istinu, koja im nikako ne odgovara, podnijeti ne mogu

Mi se pomolimo i sjetimo se pravih žrtava masovnog komunističkog zločina

Počivajte u miru
#pratitelji

Manastir Krka
mitovi i istine

Manastir Krka vječni je kamen spoticanja, izvor srpskog mita o pravoslavlju pa čak i srpstvu Dalmacije. To im je baza, početak (uz Krupu i Dragović) stvaranja lažne povijesti. Napisali su toliko toga, toliko toga i danas lažu o tome, a sve to je zasnovano na.... Na ničemu. Priča o Jeleni Šubić Nemanjić i njenoj zadužbini iz 14. vijeka nema baš nikakvog uporišta. Ona jeste postojala i bijaše udata za Mladena Šubića, i bila je polusestra cara Dušana, ali romantična priča o suprugu koji joj je dozvolio i pomogao da načini manastir, i to ni manje ni više no sa monasima iz svete zemlje, e tomu nigdje traga nema u bilo kakvim spisima. I da jeste, to bi bio baš lijep dar gospodara Šubića svojoj supruzi. Jedini je problem što Srbi to koriste u svojoj velikosrpskoj propagandi

No, jasno da nema nikakvih zapisa, a s obzirom da o svim starim manastirima u Raškoj i na Kosovu Srbi imaju mnoštvo "papirologije" i dokaza (kad su oni u pitanju i to je upitno), čudo je da niti o jednom, za koje tvrde da su jako stari i njihovi, na području Bosne i Dalmacije, nemaju nikakvih dokaza. Mislim da je sve jasno. Zanimljivo je kako to oni sve jednostavno rješavaju.
Nekada je netko nešto čuo i prenio usmeno i to je to. Gotova stvar. Činjenica je da se manastir Krka prvi put spominje ,oficijelno, 1648.

Dakle, najstarija godina koja spominje pravoslavne redovnike u samostanu Krka jest 25. kolovoza 1648. koja je spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649. godine. Tim dokumentom generalni providur, dozvolom zadarskog nadbiskupa daje kaluđerima sv. Arhangjela katoličku crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom na privremenu upotrebu, iz čega slijedi da je uvođenje pravoslavnih samostana u Krupi i na Krki bilo u razdoblju od 1598. do 1642. godine.

Pokušali su mnogi njihovi pronaći bilo što da se dokaže i pokaže, ali čak ni tako nisu stigli dalje od neke 1556. i to se ne spominje direktno Krka kao pravoslavni manastir.
A 1354. ili 1402. ostaje samo bajka na kojoj oni grade svoju "pravu" povijest.
#pratitelji

Kraj "Lipanjskih zora" i definitivna pobjeda
hrvatskih snaga na tom bojištu🇭🇷👊

Operacija "Lipanjske zore" završena je 26. lipnja, kada je HVO zauzeo vrh Merdžan Glava na planini Velež

Tada su se i spojile snage 4. brigade i HVO-a Mostar sa snagama koje su nastupale iz pravca Čapljine.

Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore su oslobodile dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac te njihovom okolicom, a nekim mjestima (poput Ošanića kod Stoca) hrvatske snage su izbile današnju međuentitetsku crtu razgraničenja.

Tom odlučnom akcijom spriječeni su veći napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore su ujedno i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.

#pratitelji

Petar Perica

rođen je u Kotišini kraj Makarske, 27. lipnja 1881. i bio je hrvatski katolički svećenik, isusovac, pjesnik i pastoralni radnik.

Možda će vam sinuti tko je on zapravo, ako kažem da je bio autor veličanstvenih hrvatskih vjerskih pjesama "Do nebesa nek se ori" i "Rajska Djevo Kraljice Hrvata"?

Školovao se od Travnika preko Bratislave i Innsbrucka pa do Zagreba i Splita.

Bio je duhovnik Križarskoga bratstva Dubrovnika, gdje je mu je život prekinut na zvjerski način od strane komunista.

Nakon što su 18. listopada 1944. godine, partizani ušli u Dubrovnik, u nedjelju 22. listopada iza 10 navečer uhitili su Petra Pericu. Čuvši o partizanima koji su ga došli uhititi u kuću Družbe Isusove, pater Perica je kratko rekao: "Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam je!

Ubijen je nakon par dana na Daksi
Ubili su ga oni čiji su simpatizeri izmigoljili iz rupa i ponovo priželjkuju isto
#pratitelji

Crveni fićo

Tko su
Branko Breškić i Josip Ilić?

Osijek
27.06.1991.

Na uglu Vukovarske i ondašnje Klajnove ulice, usred vriske, lomljenja i krša, crveni fićo u brzini skreće, naglo koči i staje na križanje kojem se, u oblaku crnog dima i uz tutnjanje, brzo približavaju tenkovi u koloni gazeći sve pred sobom. Tren kasnije iz fiće izlazi Branko Breškić, mlad i visok, kuštravi brko u kratkim bijelim hlačama, tren zastaje kao da oklopljeno čudovište koje juri želi pogledati ravno u oči, pa se polako odmakne. Par sekundi kasnije tenk se u punoj brzini zabija u sitnog fiću, gura ga pred sobom i nakon desetak metara smrskava ga i drobi.

Zanimljivo

"Crvenog fiću tog je dana vozio Branko Breškić, a tenkom T-55 upravljao je ročni vojnik Josip Ilić, Hrvat iz Županje (točinje iz općine Bošnjaci pokraj Županje) koji je kasnije pobjegao iz JNA. Ročniku u tenku zapovjednik je u leđa uperio pištolj prisiljavajući ga da bez oklijevanja gazi sve pred sobom. I Breškić, i Ilić kasnije su postali hrvatski branitelji, pripadnici 3. gardijske brigade. Umrli su nakon rata."
#pratitelji