Junaci naše povijesti
“Da bi Hrvatska mogla dobiti svoj prvi borbeni avion, trebali su se stvoriti određeni uvjeti. Prvo i najvažnije, trebalo je naći pilota koji će, riskirajući vlastiti život, prihvatiti ogroman rizik u pripremi i realizaciji preleta”. Iz knjige
"Prelet za Hrvatsku".
Danijel Borović je 4. veljače 1992. na raspolaganje Hrvatskoj i Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu stavio svoje znanje, iskustvo i domoljublje, ali i prvi lovački avion. Riskiravši sve što je imao, baš sve, uključujući svoj život i život svojih najmilijih, dao je velik poticaj napadnutoj Hrvatskoj i to je jedan od brojnih razloga zašto je njegov pothvat već odavno označen povijesnim...
#pratitelji
“Da bi Hrvatska mogla dobiti svoj prvi borbeni avion, trebali su se stvoriti određeni uvjeti. Prvo i najvažnije, trebalo je naći pilota koji će, riskirajući vlastiti život, prihvatiti ogroman rizik u pripremi i realizaciji preleta”. Iz knjige
"Prelet za Hrvatsku".
Danijel Borović je 4. veljače 1992. na raspolaganje Hrvatskoj i Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu stavio svoje znanje, iskustvo i domoljublje, ali i prvi lovački avion. Riskiravši sve što je imao, baš sve, uključujući svoj život i život svojih najmilijih, dao je velik poticaj napadnutoj Hrvatskoj i to je jedan od brojnih razloga zašto je njegov pothvat već odavno označen povijesnim...
#pratitelji
Još jedna od žrtava zločinačkog komunističkog režima 😥
Ivan (Ivo) Protulipac,
rođen je u Karlovcu 4. lipnja 1899. Bio je hrvatski odvjetnik i važan katolički aktivist kojeg je u Trstu 31. siječnja 1946. godine ubio Gino Benčić iz Sušaka pripadnik UDBA-e.
Bio je predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza u trenutku, kada ga je kralj Aleksandar I. za vrijeme diktature, zabranio kao organizaciju što je Protulipca i Ivana Merza ponukalo na reformiranje saveza pod imenom Križarska organizacija...
Protulipac je napustio Zagreb 6. svibnja 1945. godine, u nadi spasa pred progonom od strane partizanskih snaga iz Hrvatske. Premda je stigao do Rima odlučio se vratiti u Trst i pomagati izbjeglim Hrvatima na granici. Uz velečasnog Stanislava Golika srčano je pomagao hrvatskim izbjeglicama, pomagao organizirati svete mise i vjeronauk i tim se bavio sve do kobnog 31. siječnja 1946. godine kada ga je likvidirao pripadnik UDBA-e Gino Benčić s metkom u glavu
#pratitelji
Ivan (Ivo) Protulipac,
rođen je u Karlovcu 4. lipnja 1899. Bio je hrvatski odvjetnik i važan katolički aktivist kojeg je u Trstu 31. siječnja 1946. godine ubio Gino Benčić iz Sušaka pripadnik UDBA-e.
Bio je predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza u trenutku, kada ga je kralj Aleksandar I. za vrijeme diktature, zabranio kao organizaciju što je Protulipca i Ivana Merza ponukalo na reformiranje saveza pod imenom Križarska organizacija...
Protulipac je napustio Zagreb 6. svibnja 1945. godine, u nadi spasa pred progonom od strane partizanskih snaga iz Hrvatske. Premda je stigao do Rima odlučio se vratiti u Trst i pomagati izbjeglim Hrvatima na granici. Uz velečasnog Stanislava Golika srčano je pomagao hrvatskim izbjeglicama, pomagao organizirati svete mise i vjeronauk i tim se bavio sve do kobnog 31. siječnja 1946. godine kada ga je likvidirao pripadnik UDBA-e Gino Benčić s metkom u glavu
#pratitelji
Samo vi njima gradite sve što požele
Još 100 "kulturnih" centara
Zagreb 12.02.1994.
U Hrvatskoj je, prema dosadašnjim podacima, uništeno 240 povijesnih naselja, 540 povijesnih objekata, 350 crkava, 46 muzeja, deset arhiva i 22 knjižnice, rečeno na prvoj, pod nazivom Kulturocid u Vukovaru, u nizu stalnih tribina Svjedočanstva rata, koje pokreću Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Hrvatsko vijeće Europskog pokreta u Europskom domu u Zagrebu
Sve se zaboravilo
#pratitelji
Još 100 "kulturnih" centara
Zagreb 12.02.1994.
U Hrvatskoj je, prema dosadašnjim podacima, uništeno 240 povijesnih naselja, 540 povijesnih objekata, 350 crkava, 46 muzeja, deset arhiva i 22 knjižnice, rečeno na prvoj, pod nazivom Kulturocid u Vukovaru, u nizu stalnih tribina Svjedočanstva rata, koje pokreću Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Hrvatsko vijeće Europskog pokreta u Europskom domu u Zagrebu
Sve se zaboravilo
#pratitelji
Uvijek su me oduševljavali gradišćanski Hrvati.
U 16. stoljeću pa na dalje bili su puno više svjesni svog hrvatstva no mnogi u ostalim hrvatskim zemljama.
Jive (Ive, Ivan) Žigmund Karner
rođen je u Pandrofu 24. svibnja, 1756. a umro u Bizonji, 12. veljače, 1817. Bio je hrvatski (gradišćanski) katolički svećenik, prevoditelj i pisac.
Bio je kaplan u hrvatskom mjestu Kemlji. Od 1799. do svoje smrti bio je svećenik u Bizonji. Pisao je čitanku i druge rukopise na hrvatskom jeziku gradišćanskih Hrvata. U rukopisu mu je ostala zbirka duhovnih pjesama Nove duhovne jacske, ke je z oszebitim trudom popiszal y szemu Horvatszkomu narodu prikazal (1812.). Od Tome Kempenaca je preveo Od naszledovanya Kristussevoga (1812.).
Glavno djelo mu je Slabikar aliti jimen knyi'zicza za haszan ladanyzkih skol horvatzkoga naroda va Ugerszkom Kralyesztvi (1806.).
#pratitelji
U 16. stoljeću pa na dalje bili su puno više svjesni svog hrvatstva no mnogi u ostalim hrvatskim zemljama.
Jive (Ive, Ivan) Žigmund Karner
rođen je u Pandrofu 24. svibnja, 1756. a umro u Bizonji, 12. veljače, 1817. Bio je hrvatski (gradišćanski) katolički svećenik, prevoditelj i pisac.
Bio je kaplan u hrvatskom mjestu Kemlji. Od 1799. do svoje smrti bio je svećenik u Bizonji. Pisao je čitanku i druge rukopise na hrvatskom jeziku gradišćanskih Hrvata. U rukopisu mu je ostala zbirka duhovnih pjesama Nove duhovne jacske, ke je z oszebitim trudom popiszal y szemu Horvatszkomu narodu prikazal (1812.). Od Tome Kempenaca je preveo Od naszledovanya Kristussevoga (1812.).
Glavno djelo mu je Slabikar aliti jimen knyi'zicza za haszan ladanyzkih skol horvatzkoga naroda va Ugerszkom Kralyesztvi (1806.).
#pratitelji
Rođenje velikana
"Suzna su joj lica, o ruku joj visi
Sa krvava gvožđe zarđalo znoja –
Takvu li te gledam, tužna kakva li si,
Izmučena majko, o Hrvatsko moja!"
Silvije Strahimir Kranjčević rođen je u Senju 17. veljače 1865. godine.
Nećemo sada ovdje previše o ovom velikanu, jer toliko toga može se pronaći, toliko toga je napisano. Izdvojit ću samo nešto što mi se čini jako interesantnim
U zapisima njegove supruge Ele stoji: „Silvije voli svoj Senj. To malo mjestance sa svojom pustom kamenitom okolicom, gdje svako stablo već u julu zbog vrućine odlista, gdje mjesto trave samo mirisna kadulja kroz kamenje viri, vrlo mu je drago. A istom more! Koliko je puta znao reći, ni svi velegradi ne pružaju tolike promjene oku, toliko uživanja, koliko mali komadić mora.“
#pratitelji
"Suzna su joj lica, o ruku joj visi
Sa krvava gvožđe zarđalo znoja –
Takvu li te gledam, tužna kakva li si,
Izmučena majko, o Hrvatsko moja!"
Silvije Strahimir Kranjčević rođen je u Senju 17. veljače 1865. godine.
Nećemo sada ovdje previše o ovom velikanu, jer toliko toga može se pronaći, toliko toga je napisano. Izdvojit ću samo nešto što mi se čini jako interesantnim
U zapisima njegove supruge Ele stoji: „Silvije voli svoj Senj. To malo mjestance sa svojom pustom kamenitom okolicom, gdje svako stablo već u julu zbog vrućine odlista, gdje mjesto trave samo mirisna kadulja kroz kamenje viri, vrlo mu je drago. A istom more! Koliko je puta znao reći, ni svi velegradi ne pružaju tolike promjene oku, toliko uživanja, koliko mali komadić mora.“
#pratitelji
Teror nad Hrvatima u kraljevini Jugoslaviji
Vrbske i Sibinjske žrtve
Dana 19. veljače 1935. u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki su ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije. Ubijeno je njih osmero, a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.
Petar Topalović, Jakačina Mala (34 g.), otac troje djece
Antun Ercegović, Jakačina Mala (19 g.), neoženjen
Đuka Štimac, Jakačina Mala (25 g.), otac jednog djeteta
Ivan Katalinić, Jakačina Mala (30 g.), otac jednog djeteta
Stjepan Gunčević, Grižići, (38 g.), otac petero djece
Antun Perković, Andrijevci, (31 g.), neoženjen
Mato Pejić, Jakačina Mala (26 g.),otac troje djece
Ivan Janković, Jakačina Mala (28 g.), otac četvero djece.
Sutradan, 20. veljače 1935. godine na Gradskom groblju u Brodu ubijeno je šest seljaka iz Ruščice i Gornje Vrbe koji su, kao i sibinjski seljaci, prosvjedovali protiv velikosrpskog terora
Na slavonskobrodskom Gradskom groblju ubijeni su:
Mirko Milec (iz Ruščice),
Ivan Martić (iz Ruščice),
Stipo Mirković (iz Ruščice),
Tomo Vargić (iz Gornje Vrbe),
Ivan Borevković (iz Gornje Vrbe),
Franjo Borevković (iz Gornje Vrbe)
#pratitelji
Vrbske i Sibinjske žrtve
Dana 19. veljače 1935. u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki su ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije. Ubijeno je njih osmero, a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.
Petar Topalović, Jakačina Mala (34 g.), otac troje djece
Antun Ercegović, Jakačina Mala (19 g.), neoženjen
Đuka Štimac, Jakačina Mala (25 g.), otac jednog djeteta
Ivan Katalinić, Jakačina Mala (30 g.), otac jednog djeteta
Stjepan Gunčević, Grižići, (38 g.), otac petero djece
Antun Perković, Andrijevci, (31 g.), neoženjen
Mato Pejić, Jakačina Mala (26 g.),otac troje djece
Ivan Janković, Jakačina Mala (28 g.), otac četvero djece.
Sutradan, 20. veljače 1935. godine na Gradskom groblju u Brodu ubijeno je šest seljaka iz Ruščice i Gornje Vrbe koji su, kao i sibinjski seljaci, prosvjedovali protiv velikosrpskog terora
Na slavonskobrodskom Gradskom groblju ubijeni su:
Mirko Milec (iz Ruščice),
Ivan Martić (iz Ruščice),
Stipo Mirković (iz Ruščice),
Tomo Vargić (iz Gornje Vrbe),
Ivan Borevković (iz Gornje Vrbe),
Franjo Borevković (iz Gornje Vrbe)
#pratitelji
Bitka za povijest Bosne
U naselju Vrhbosna, centru istoimene župe, još u 13. stoljeću bilo sjedište Vrhbosanske biskupije (osnovane u drugoj polovici 11. stoljeća, između 1060. i 1075. godine). Biskupija, koju je utemeljio hrvatski kralj Petar Krešimir IV. bila je u vrijeme osnivanja podložna Splitskoj nadbiskupiji. Osim Vrhbosne, spomenuta biskupija obuhvaćala je i šest župa Središnje Bosne: Bosnu, Vogošću, Lepenicu, Lašvu, Brod i Trstivnicu
Ali hrvatska prisutnost u regiju oko Vrhbosne ide još dalje u prošlost. U blizini današnje Ilidže, u Vrutcima, pronađeni su ulomci križa, kao i kamene grede, sa zabata oltarne pregrade, ukrašeni su isprepletenim troprutnim trakama, kukama i perforiranim rebrom, što su ukrasni motivi za koje postoje precizno datirane analogije, posebno na prostoru Dalmacije. Zato se može pretpostaviti da se ulomci crkvenog namještaja, kao i crkva sama, trebaju datirati u drugu polovinu 9. ili prvu polovinu 10. stoljeća...
#pratitelji
U naselju Vrhbosna, centru istoimene župe, još u 13. stoljeću bilo sjedište Vrhbosanske biskupije (osnovane u drugoj polovici 11. stoljeća, između 1060. i 1075. godine). Biskupija, koju je utemeljio hrvatski kralj Petar Krešimir IV. bila je u vrijeme osnivanja podložna Splitskoj nadbiskupiji. Osim Vrhbosne, spomenuta biskupija obuhvaćala je i šest župa Središnje Bosne: Bosnu, Vogošću, Lepenicu, Lašvu, Brod i Trstivnicu
Ali hrvatska prisutnost u regiju oko Vrhbosne ide još dalje u prošlost. U blizini današnje Ilidže, u Vrutcima, pronađeni su ulomci križa, kao i kamene grede, sa zabata oltarne pregrade, ukrašeni su isprepletenim troprutnim trakama, kukama i perforiranim rebrom, što su ukrasni motivi za koje postoje precizno datirane analogije, posebno na prostoru Dalmacije. Zato se može pretpostaviti da se ulomci crkvenog namještaja, kao i crkva sama, trebaju datirati u drugu polovinu 9. ili prvu polovinu 10. stoljeća...
#pratitelji
23. veljače, ratne 1992.
Povjerenik Vlade RH za općinu Dvor na Uni izjavio je da je od početka velikosrpske agresije na Hrvatsku do danas u toj općini ubijeno 37 Hrvata (od dječje dobi do staračke dobi). Prognano je više od 1400 Hrvata. Do temelja su uništena hrvatska sela Kozibrod i Struga, a u selima Golubovac, Unčani, Zamlača i Kuljani agresori su uništili oko 80% stambenih i 23. veljače, ratne 1992.
Isti dan u okupiranoj Petrinji, u svojoj suludoj ideji brisanja svega hrvatskog, minirana je i srušena do temelja crkva Svetog Lovre.
#pratitelji
Povjerenik Vlade RH za općinu Dvor na Uni izjavio je da je od početka velikosrpske agresije na Hrvatsku do danas u toj općini ubijeno 37 Hrvata (od dječje dobi do staračke dobi). Prognano je više od 1400 Hrvata. Do temelja su uništena hrvatska sela Kozibrod i Struga, a u selima Golubovac, Unčani, Zamlača i Kuljani agresori su uništili oko 80% stambenih i 23. veljače, ratne 1992.
Isti dan u okupiranoj Petrinji, u svojoj suludoj ideji brisanja svega hrvatskog, minirana je i srušena do temelja crkva Svetog Lovre.
#pratitelji
Možda niste znali
"Pogrešno su mnogi mislili da je Crna legija bila sastavljena od Hercegovaca. Ne, ona je u početku uvelike bila sastavljena od sarajevske mladeži, i to zavidan broj bijahu muslimani s Bistrika, sa Širokače, sa Kovača, katolici iz Sarajeva i srednje Bosne, a podrazumijevalo se, dakako, da se među njima našao i poneki Hercegovac…..“
#pratitelji
"Pogrešno su mnogi mislili da je Crna legija bila sastavljena od Hercegovaca. Ne, ona je u početku uvelike bila sastavljena od sarajevske mladeži, i to zavidan broj bijahu muslimani s Bistrika, sa Širokače, sa Kovača, katolici iz Sarajeva i srednje Bosne, a podrazumijevalo se, dakako, da se među njima našao i poneki Hercegovac…..“
#pratitelji
Jeste li znali da je Franjo Šimić završio Vojnu akademiju u Beogradu za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i dobio čin pukovnika? Rođen je kod Gospića
Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske priključuje se Hrvatskom domobranstvu.
Bio je poglavnikov opunomoćenikom za vojne operacije u područjima oko Plive i Rame i velike župe Lašva-Glaž. Oslobodio je Šuicu i Tomislavgrad.uspješno brani Kupres. U studenom 1942. imenovan je zapovjednikom 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije, gdje ostaje do lipnja 1944. godine. Ubijen je iste godine u Mostaru u nepoznatim okolnostima
#pratitelji
Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske priključuje se Hrvatskom domobranstvu.
Bio je poglavnikov opunomoćenikom za vojne operacije u područjima oko Plive i Rame i velike župe Lašva-Glaž. Oslobodio je Šuicu i Tomislavgrad.uspješno brani Kupres. U studenom 1942. imenovan je zapovjednikom 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije, gdje ostaje do lipnja 1944. godine. Ubijen je iste godine u Mostaru u nepoznatim okolnostima
#pratitelji
Zanimljivosti
Srb
U srednjem vijeku to područje bilo je u sastavu oblasti kojom je upravljala obitelj bana Pavla I. Bribirskoga (najkasnije od 1292), a nakon 1322. i poraza Bribirskih prešla je privremeno u posjed knezova Nelipčića i tek od 1345. došla pod izravnu kraljevu upravu (castrum Szereb). Od tada su imenovani župani bili ujedno i kaštelani grada, te su s rotnim sucima i pristavima predsjedali »plemenitim kraljevim stolom« županije, koji je izdavao dokumente pisane glagoljicom na čakavštini. Sucima su u XV. st. bili imenovani članovi plemenitoga roda Srbljana, među kojima su se istaknuli ogranci Dijaniševića, Henčića, Matijaševića i Anića
Znači Srb se spominje u 14. stoljeću kao starohrvatski srednjovjekovni grad. Iz isprava iz 1345. godine vidi se da je starohrvatski srednjovjekovni grad Srb pripadao Hrvatsko-Ugarskom kralju kao kraljevska utvrda-citadela, (castra nostra regalia, videlicet Tininium... castrum Szereb... castrum Unach vocata cum corum supatibus et pertinensiis). Starohrvatski grad Srb bio je sazidan na visoku brijegu iznad potoka Sredice, gdje mu se ostaci i danas vide.
Do 1528. godine stanovništvo Srba i okolice sačinjavali su isključivo Hrvati iz plemena Lapčana. "Godine 1551. general Ivan Lenković javio je kralju Ferdinandu da su Turci izveli iz unutrašnjosti Turske više tisuća Morlaka ili Vlaha i da su se naselili oko mjesta Srba i na Kosovo polje kod Knina. S tim Vlasima su vjerojatno došli i pravoslavni kaluđeri koji su osnovali pravoslavni samostan.
Ali s vremenom se ti Vlasi pod utjecajem srpske pravoslavne Crkve tek od 1830. godine počinju izjašnjavati kao Srbi (Povijesni zapisi u arhivu Republike Hrvatske).
Danas Hrvati katolici, iz nekih drugih razloga, tamo ponovno grade katoličke objekte ....
#pratitelji
Srb
U srednjem vijeku to područje bilo je u sastavu oblasti kojom je upravljala obitelj bana Pavla I. Bribirskoga (najkasnije od 1292), a nakon 1322. i poraza Bribirskih prešla je privremeno u posjed knezova Nelipčića i tek od 1345. došla pod izravnu kraljevu upravu (castrum Szereb). Od tada su imenovani župani bili ujedno i kaštelani grada, te su s rotnim sucima i pristavima predsjedali »plemenitim kraljevim stolom« županije, koji je izdavao dokumente pisane glagoljicom na čakavštini. Sucima su u XV. st. bili imenovani članovi plemenitoga roda Srbljana, među kojima su se istaknuli ogranci Dijaniševića, Henčića, Matijaševića i Anića
Znači Srb se spominje u 14. stoljeću kao starohrvatski srednjovjekovni grad. Iz isprava iz 1345. godine vidi se da je starohrvatski srednjovjekovni grad Srb pripadao Hrvatsko-Ugarskom kralju kao kraljevska utvrda-citadela, (castra nostra regalia, videlicet Tininium... castrum Szereb... castrum Unach vocata cum corum supatibus et pertinensiis). Starohrvatski grad Srb bio je sazidan na visoku brijegu iznad potoka Sredice, gdje mu se ostaci i danas vide.
Do 1528. godine stanovništvo Srba i okolice sačinjavali su isključivo Hrvati iz plemena Lapčana. "Godine 1551. general Ivan Lenković javio je kralju Ferdinandu da su Turci izveli iz unutrašnjosti Turske više tisuća Morlaka ili Vlaha i da su se naselili oko mjesta Srba i na Kosovo polje kod Knina. S tim Vlasima su vjerojatno došli i pravoslavni kaluđeri koji su osnovali pravoslavni samostan.
Ali s vremenom se ti Vlasi pod utjecajem srpske pravoslavne Crkve tek od 1830. godine počinju izjašnjavati kao Srbi (Povijesni zapisi u arhivu Republike Hrvatske).
Danas Hrvati katolici, iz nekih drugih razloga, tamo ponovno grade katoličke objekte ....
#pratitelji
Glede naših Dubrovčana
Dubrovački barokni pisnik Junije Palmotić piše o Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću (Danica, 1644.)
Od Hrvata ban Hrvoje
Ovu sreću naglo prosi,
Nu jubjene kćerce moje
Drugi miso svu zanosi.
Ali od ovud izhoditi ja
Hrvoja vidim bana,
Komu sreća gospoditi
vrh hrvatskijeh poda strana.
#pratitelji
Dubrovački barokni pisnik Junije Palmotić piše o Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću (Danica, 1644.)
Od Hrvata ban Hrvoje
Ovu sreću naglo prosi,
Nu jubjene kćerce moje
Drugi miso svu zanosi.
Ali od ovud izhoditi ja
Hrvoja vidim bana,
Komu sreća gospoditi
vrh hrvatskijeh poda strana.
#pratitelji
Krvavi sabor križevački
Najstravičnije zasjedanja Sabora u hrvatskoj povijesti dogodilo se 27. veljače 1397. godine. Naime, na tzv. Krvavom saboru u Križevcima došlo je do ubojstva hrvatskog bana Stjepana II. Lackovića i njegovih pristaša po zapovijedi hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog
http://www.gradski-muzej-krizevci.hr/?p=2827
#pratitelji
Najstravičnije zasjedanja Sabora u hrvatskoj povijesti dogodilo se 27. veljače 1397. godine. Naime, na tzv. Krvavom saboru u Križevcima došlo je do ubojstva hrvatskog bana Stjepana II. Lackovića i njegovih pristaša po zapovijedi hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog
http://www.gradski-muzej-krizevci.hr/?p=2827
#pratitelji
Nikada zaboraviti
3.3.1992. – Započela velikosrpska agresija na Bosansku Posavinu
"Ugroženi i goloruki" Srbi, uz ogromnu pomoć JNA, u svojoj "nemoći", počeli su granatriati grad
Bosanski Srbi reagirali su na uspješno provođenje referenduma o nezavisnosti te republike tako što su od početka ožujka na području Bosanskog Broda i u nekoliko gradova BiH postavili barikade.
JNA i domicilni Srbi 3. ožujka organizirali su i prvi pješački napad na grad iz naselja Brodskog Polja
Vatra iz pješačkog naoružanja otvarana je po mostu preko rijeke Save i po zgradi u kojoj je smještena Policija. Ranjeno je šest građana Bosanskog Broda, a na stambenim i drugim objektima nanesena je veća materijalna šteta.
Iako se policija povukla s obrambenih punktova Hrvati i Bošnjaci brzo su reagirali, te je uz pomoć male skupine boraca pristiglih iz Slavonskog broda, napad odbijen.
Strateški interes ovog i svih narednih napada bio je savski most.
Zauzimanjem mosta, odnosno odsijecanjem od hrvatskog zaleđa, Srbi su računali da će ovo područje anektirati u već proglašenu oblast „SAO Sjevernu Bosnu“, odnosu u Srpsku Republiku BiH.
Nakon što je 3. ožujka 1992. u Bosanskoj Posavini započeo otvoreni rat, most na Savi postaje središnji cilj velikosrpske agresije na tom prostoru, čija se strateška važnost povećala uništenjem ostalih mostova od Slavonskog Broda.
#pratitelji
3.3.1992. – Započela velikosrpska agresija na Bosansku Posavinu
"Ugroženi i goloruki" Srbi, uz ogromnu pomoć JNA, u svojoj "nemoći", počeli su granatriati grad
Bosanski Srbi reagirali su na uspješno provođenje referenduma o nezavisnosti te republike tako što su od početka ožujka na području Bosanskog Broda i u nekoliko gradova BiH postavili barikade.
JNA i domicilni Srbi 3. ožujka organizirali su i prvi pješački napad na grad iz naselja Brodskog Polja
Vatra iz pješačkog naoružanja otvarana je po mostu preko rijeke Save i po zgradi u kojoj je smještena Policija. Ranjeno je šest građana Bosanskog Broda, a na stambenim i drugim objektima nanesena je veća materijalna šteta.
Iako se policija povukla s obrambenih punktova Hrvati i Bošnjaci brzo su reagirali, te je uz pomoć male skupine boraca pristiglih iz Slavonskog broda, napad odbijen.
Strateški interes ovog i svih narednih napada bio je savski most.
Zauzimanjem mosta, odnosno odsijecanjem od hrvatskog zaleđa, Srbi su računali da će ovo područje anektirati u već proglašenu oblast „SAO Sjevernu Bosnu“, odnosu u Srpsku Republiku BiH.
Nakon što je 3. ožujka 1992. u Bosanskoj Posavini započeo otvoreni rat, most na Savi postaje središnji cilj velikosrpske agresije na tom prostoru, čija se strateška važnost povećala uništenjem ostalih mostova od Slavonskog Broda.
#pratitelji
Junačka 101. 🇭🇷
Na današnji dan 3. ožujka 1992. godine započela je agresija JNA s paravojnim postrojbama na općinu Bosanski Brod. Branitelji su odolijevali napadima agresora sve do 6. listopada 1992., kada je čitava općina okupirana.
03.03.92. utemeljena je i 101. bosansko-brodska brigada HVO. U stvari postrojba je utemeljena kao 1. bosansko-brodska brigada, da bi 11. svibnja 1992. bila preimenovana u 101. bosansko-brodsku brigadu HVO-a
Prvi oružani sukob brigada je imala tog 3. ožujka 1992. kada su spriječili ulazak srpskih postrojbi u grad i odbili neprijatelja na početne položaje.
#pratitelji
Na današnji dan 3. ožujka 1992. godine započela je agresija JNA s paravojnim postrojbama na općinu Bosanski Brod. Branitelji su odolijevali napadima agresora sve do 6. listopada 1992., kada je čitava općina okupirana.
03.03.92. utemeljena je i 101. bosansko-brodska brigada HVO. U stvari postrojba je utemeljena kao 1. bosansko-brodska brigada, da bi 11. svibnja 1992. bila preimenovana u 101. bosansko-brodsku brigadu HVO-a
Prvi oružani sukob brigada je imala tog 3. ožujka 1992. kada su spriječili ulazak srpskih postrojbi u grad i odbili neprijatelja na početne položaje.
#pratitelji
Sretan nam Dan državnosti 🇭🇷
Nije službeno, ali trebalo bi biti
Dux Croatorum
Jedan od najvažnijih datuma naše povijesti
Trpimirova darovnica, najstariji je sačuvani spomenik hrvatskog prava. Ta je isprava na latinskom jeziku datirana 4. ožujka 852. godine
Ulomak iz darovnice
»Zato ja Trpimir, potpomognut milošću božjom knezom Hrvatom, iako sam grešnik, jer ne znam (kad bude došao) posljednji dan (tj. sudnji dan) i čas, za koji čovjek ne zna, veoma zabrinut za spas svoje duše, posavjetovao sam se. sa svima svojim županima i sagradio sam samostan i onamo doveo zbor redovnika. Potaknut njihovim usrdnim molbama (i želeći) da nas njihova česta molitva oslobodi od grijeha, stao sam razmišljati da za crkvu tog samostana nabavim neke potrepštine. A kako nije bilo dovoljno srebra da se završi izrada posuđa, prepustio nam je Petar, nadbiskup salonitanske crkve i dragi kum, jedanaest srebrnih libara.«
1. Prva domaća isprava u kojoj se spominje hrvatske ime.
2. Najstarija isprava s dvora hrvatskog vladara.
3. Najstariji sačuvani spomenik hrvatskog prava.
4. Dokazuje da je moć i ugled kneza Trpimira.
5. Dokazuje postojanje države Hrvata u 9. stoljeću.
Iz povelje se vidi da vladar (dux Chroatorum) ima skoro neograničenu vlast u državi, jer Trpimir za sebe kaže da je vladar Hrvata po Božjoj milosti
Darovnica (latinskim pisano) započinje riječima: »In nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. Regnante in Italia piissimo Lothario Francorum rege per indictionem XV sub die IIII Nonis Martii«, što u hrvatskom prijevodu znači: »U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Za vladanja vrlo pobožnog franačkog kralja Lotara u Italiji, indikcije XV, 4. ožujka.«
Darovnicom knez Trpimir priopćila je da je od Petra, salonitanskog nadbiskupa pozajmio 11 libara srebra, a Petar mu je uzvratio tražio da splitskoj crkvi potvrdi ono što je stekla darovanjem i kupnjom te da joj daruje crvku sv. Jurja u Putalju. Knez mu uglavnom udovoljava i potvrđuje darovnicu svoga prethodnika, kneza Mislava te mu daruje crkvu i neke posjede s pripadajućim kmetovima
Trpimir sebe u darovnici naziva hrvatskih knezom (vladarom) - »dux Chroatorum« , a teritorij kojim vlada naziva kraljevstvo Hrvata - »regnum Chroatorum«
Darovnica otkriva važne detalje o hrvatskoj državi u 9. stoljeću. Prije svega, pokazuje postojanje Hrvata i prije Trpimira, jer u darovnici Trpimir priznaje nadbiskupiji darovnicu svoga oca, kneza Mislava. Također, razvidno je da je kršćanstvo tek počelo "dolaziti" među Hrvate (nema kršćanskih imena).
#pratitelji
Nije službeno, ali trebalo bi biti
Dux Croatorum
Jedan od najvažnijih datuma naše povijesti
Trpimirova darovnica, najstariji je sačuvani spomenik hrvatskog prava. Ta je isprava na latinskom jeziku datirana 4. ožujka 852. godine
Ulomak iz darovnice
»Zato ja Trpimir, potpomognut milošću božjom knezom Hrvatom, iako sam grešnik, jer ne znam (kad bude došao) posljednji dan (tj. sudnji dan) i čas, za koji čovjek ne zna, veoma zabrinut za spas svoje duše, posavjetovao sam se. sa svima svojim županima i sagradio sam samostan i onamo doveo zbor redovnika. Potaknut njihovim usrdnim molbama (i želeći) da nas njihova česta molitva oslobodi od grijeha, stao sam razmišljati da za crkvu tog samostana nabavim neke potrepštine. A kako nije bilo dovoljno srebra da se završi izrada posuđa, prepustio nam je Petar, nadbiskup salonitanske crkve i dragi kum, jedanaest srebrnih libara.«
1. Prva domaća isprava u kojoj se spominje hrvatske ime.
2. Najstarija isprava s dvora hrvatskog vladara.
3. Najstariji sačuvani spomenik hrvatskog prava.
4. Dokazuje da je moć i ugled kneza Trpimira.
5. Dokazuje postojanje države Hrvata u 9. stoljeću.
Iz povelje se vidi da vladar (dux Chroatorum) ima skoro neograničenu vlast u državi, jer Trpimir za sebe kaže da je vladar Hrvata po Božjoj milosti
Darovnica (latinskim pisano) započinje riječima: »In nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. Regnante in Italia piissimo Lothario Francorum rege per indictionem XV sub die IIII Nonis Martii«, što u hrvatskom prijevodu znači: »U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Za vladanja vrlo pobožnog franačkog kralja Lotara u Italiji, indikcije XV, 4. ožujka.«
Darovnicom knez Trpimir priopćila je da je od Petra, salonitanskog nadbiskupa pozajmio 11 libara srebra, a Petar mu je uzvratio tražio da splitskoj crkvi potvrdi ono što je stekla darovanjem i kupnjom te da joj daruje crvku sv. Jurja u Putalju. Knez mu uglavnom udovoljava i potvrđuje darovnicu svoga prethodnika, kneza Mislava te mu daruje crkvu i neke posjede s pripadajućim kmetovima
Trpimir sebe u darovnici naziva hrvatskih knezom (vladarom) - »dux Chroatorum« , a teritorij kojim vlada naziva kraljevstvo Hrvata - »regnum Chroatorum«
Darovnica otkriva važne detalje o hrvatskoj državi u 9. stoljeću. Prije svega, pokazuje postojanje Hrvata i prije Trpimira, jer u darovnici Trpimir priznaje nadbiskupiji darovnicu svoga oca, kneza Mislava. Također, razvidno je da je kršćanstvo tek počelo "dolaziti" među Hrvate (nema kršćanskih imena).
#pratitelji
Aneksija Rijeke
Vazda bratstvo jebinstvo
Trećeg ožujka 1924. teritorij Rijeke priključen je Kraljevini Italiji, nakon što se s takvim rješenjem složila Kraljevina SHS "Rimskim ugovorom" iz siječnja iste godine, te nakon što je taj ugovor ratificiran u veljači
Rapallskim ugovorima poslije I. svjetskog rata Jugoslavija je izdala Hrvate sa Jadrana i dala Italiji Istru, Zadar, otoke Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu, a na današnji dan 1924. i najveći grad sjevernog Jadrana – Rijeku.
Jugoslavija je prodala Italiji dva tada najveća hrvatska grada na obali: Rijeku i Zadar, te oni nisu bili predmet kasnijih Rimskih ugovora NDH i Italije, jer su već pripadali Italiji prije početka II svjetskog rata
#pratitelji
Vazda bratstvo jebinstvo
Trećeg ožujka 1924. teritorij Rijeke priključen je Kraljevini Italiji, nakon što se s takvim rješenjem složila Kraljevina SHS "Rimskim ugovorom" iz siječnja iste godine, te nakon što je taj ugovor ratificiran u veljači
Rapallskim ugovorima poslije I. svjetskog rata Jugoslavija je izdala Hrvate sa Jadrana i dala Italiji Istru, Zadar, otoke Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu, a na današnji dan 1924. i najveći grad sjevernog Jadrana – Rijeku.
Jugoslavija je prodala Italiji dva tada najveća hrvatska grada na obali: Rijeku i Zadar, te oni nisu bili predmet kasnijih Rimskih ugovora NDH i Italije, jer su već pripadali Italiji prije početka II svjetskog rata
#pratitelji
Samostan Tolisa utemeljen je sredinom 19. stoljeća, ali prisustvo franjevaca u tim hrvatskim krajevima seže u 14. stoljeće i tamo su imali više samostana (Modriča, Skakava, Sv. Marija u Polju i dr.) od kojih je većina stradala od Turaka u 15. stoljeću. Sam toponim Tolisa seže u daleko 12. st..
Zbog otomanske okupacije broj katolika se sveo na ostatke ostataka. Početkom 18. st. u tom sjeveroistočnom dijelu Bosne preostalo je doista vrlo malo katolika (svi su onako razbacani pripadali župi Ravne - Bijela), a dio njih nalazio se baš i na području današnje toliške župe.
Tolisa se 1784. odvojila kao samostalna kapelanija od Bijele, a 1802. je proglašena župom.
1823. fra Ilija Starčević je tamo osnovao pučku školu - prvu u Bosni i Hercegovini
Izvori franjevačka provincija,
Wiki...
#pratitelji
Zbog otomanske okupacije broj katolika se sveo na ostatke ostataka. Početkom 18. st. u tom sjeveroistočnom dijelu Bosne preostalo je doista vrlo malo katolika (svi su onako razbacani pripadali župi Ravne - Bijela), a dio njih nalazio se baš i na području današnje toliške župe.
Tolisa se 1784. odvojila kao samostalna kapelanija od Bijele, a 1802. je proglašena župom.
1823. fra Ilija Starčević je tamo osnovao pučku školu - prvu u Bosni i Hercegovini
Izvori franjevačka provincija,
Wiki...
#pratitelji
Iz hrvatskih zemalja
Bačka🇭🇷
Najstariji sačuvan zapis o boravku franjevaca u Somboru potiče iz 1634. godine, par decenija poslije doseljavanja Hrvata sa prostora Kliškog i Ličkog sandžaka. Prema zapisu beogradskog biskupa, franjevca Marina Ibrašimovića, koji je 1649. g. krizmao somborske rimokatoličke vjernike, u gradu je tada bilo 30 rimokatoličkih kuća, a crkva još nije postojala.
U izvještaju beogradskog biskupa Matije Benlića iz 1653. g. navodi se da u Somboru postoji mala rimokatolička kapela, sa potrebnim priborom za služenje svete mise
Znači kapelu posvećenu sv. Franji, somborski su Hrvati imali još za vrijeme Turaka, da bi od 1717. do 1719. franjevci izgradili veću crkvu sa drvenim zvonikom. Kamen temeljac za izgradnju samostana pokraj nje blagoslovio je i položio 1743. godine kalačko-bački nadbiskup Gabrijel Patačić.
#pratitelji
Bačka🇭🇷
Najstariji sačuvan zapis o boravku franjevaca u Somboru potiče iz 1634. godine, par decenija poslije doseljavanja Hrvata sa prostora Kliškog i Ličkog sandžaka. Prema zapisu beogradskog biskupa, franjevca Marina Ibrašimovića, koji je 1649. g. krizmao somborske rimokatoličke vjernike, u gradu je tada bilo 30 rimokatoličkih kuća, a crkva još nije postojala.
U izvještaju beogradskog biskupa Matije Benlića iz 1653. g. navodi se da u Somboru postoji mala rimokatolička kapela, sa potrebnim priborom za služenje svete mise
Znači kapelu posvećenu sv. Franji, somborski su Hrvati imali još za vrijeme Turaka, da bi od 1717. do 1719. franjevci izgradili veću crkvu sa drvenim zvonikom. Kamen temeljac za izgradnju samostana pokraj nje blagoslovio je i položio 1743. godine kalačko-bački nadbiskup Gabrijel Patačić.
#pratitelji
Benidiktinski samostan sv. Ivana Evanđelista u Biogradu podigao je oko 1060. godine hrvatski kralj Petar Krešimir IV.
Podizanjem zidova i krovišta, nešto prije 1076. godine, nadogradio ga je stanoviti Šestak (Scestaki), za kojeg hrvatski kralj Zvonimir (1075. – 1089.) kaže da je bio njegov magister.
Srušili su ga Mlečani prilikom osvajanja Biograda 1125. godine. Redovnici su se preselili u Tkon na otoku Pašmanu i tamo osnovali samostan sv. Kuzme i Damjana. Od biogradskog samostana danas postoje samo temelji, po čijim se obrisima može zaključiti da se radilo o trobrodnoj bazilici.
#pratitelji
Podizanjem zidova i krovišta, nešto prije 1076. godine, nadogradio ga je stanoviti Šestak (Scestaki), za kojeg hrvatski kralj Zvonimir (1075. – 1089.) kaže da je bio njegov magister.
Srušili su ga Mlečani prilikom osvajanja Biograda 1125. godine. Redovnici su se preselili u Tkon na otoku Pašmanu i tamo osnovali samostan sv. Kuzme i Damjana. Od biogradskog samostana danas postoje samo temelji, po čijim se obrisima može zaključiti da se radilo o trobrodnoj bazilici.
#pratitelji