Forwarded from HRVATSKO-BOŠNJAČKO BRATSTVO
ČIJI SU NAŠI LJILJANI?
⚜️ Naši ljiljani nisu samo simbol prošlosti, već i svjetionik budućnosti. 🌿 Oni nas podsjećaju da je naše naslijeđe isprepleteno, da su naše različitosti bogatstvo, a zajedništvo naša snaga. 💛 Neka nas ljiljan vodi putem plemenitosti, mudrosti i bratstva. ✨
⚜️ Naši ljiljani nisu samo simbol prošlosti, već i svjetionik budućnosti. 🌿 Oni nas podsjećaju da je naše naslijeđe isprepleteno, da su naše različitosti bogatstvo, a zajedništvo naša snaga. 💛 Neka nas ljiljan vodi putem plemenitosti, mudrosti i bratstva. ✨
Sjetimo se
02.02.1990.
"Prijateljski i mirovni" mitinzi Knin &Vukovar
"Serija" mitinga Srba po Hrvatskoj, na kojima se odbacuje Ustav RH te prijeti Hrvatima i hrvatskoj vlasti Knin i Vukovar - 2.II.1990.
Nastavili su sa Belim Manastirom- 6.II., Daljom - 24.II., Bobotom, Mirkovcima, Trpinji, Borovom Selu - 9.III.)
Samo da se zna da ne zaboravljamo
Ne sjećam se da su studenti u Srbiji ikada protestirali protiv rata i njihove invazije na Hrvatsku i BiH
#pratitelji
02.02.1990.
"Prijateljski i mirovni" mitinzi Knin &Vukovar
"Serija" mitinga Srba po Hrvatskoj, na kojima se odbacuje Ustav RH te prijeti Hrvatima i hrvatskoj vlasti Knin i Vukovar - 2.II.1990.
Nastavili su sa Belim Manastirom- 6.II., Daljom - 24.II., Bobotom, Mirkovcima, Trpinji, Borovom Selu - 9.III.)
Samo da se zna da ne zaboravljamo
Ne sjećam se da su studenti u Srbiji ikada protestirali protiv rata i njihove invazije na Hrvatsku i BiH
#pratitelji
MIJO KOVAČEVIĆ, iz Srđana, sin Živkov i Matije rođ. Marković, rođen 29. rujna 1919. ubijen u Mostaru 1952. nakon što je osuđen.
ZAJEDNO S OSTALIM STRADALIMA I NJEGOVO IME PIŠE NA KRIŽU NA GROBLJU MIRA NA BILIMA.
UPAMTIMO❗️VIŠE OD DVIJE TISUĆE DUVANJKI I DUVNJAKA STRADALO JE U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU.
NEMOJMO TO NIKAD ZABORAVITI❗️
https://tomislavgrad.gov.ba/podizanjepodizanje-krizeva-na-groblju-mira-bile/
ZAJEDNO S OSTALIM STRADALIMA I NJEGOVO IME PIŠE NA KRIŽU NA GROBLJU MIRA NA BILIMA.
UPAMTIMO❗️VIŠE OD DVIJE TISUĆE DUVANJKI I DUVNJAKA STRADALO JE U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU.
NEMOJMO TO NIKAD ZABORAVITI❗️
https://tomislavgrad.gov.ba/podizanjepodizanje-krizeva-na-groblju-mira-bile/
Općina Tomislavgrad
PODIZANJE KRIŽEVA NA GROBLJU MIRA - BILE - Općina Tomislavgrad
Naše žrtve iz Drugoga svjetskog rata i poraća zaslužile su da ih se svi zajedno sjećamo. Zbog toga im svima podižemo križeve na Groblju mira na Bilima, bez obzira znalo se ili ne za njihov grob, te stvaramo prostor gdje se za njih zajednički možemo moliti…
DR. ZDENKA SMREKAR – AUTORICA “DUVANJSKE HIMNE” 1924. I ŽRTVA KOMUNISTIČKE VLASTI 1946.
Rođena je u Zagrebu 1884. godine, diplomirala je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, bila je ravnateljica Ženske realne gimnazije u Zagrebu, djelovala je kao književnica, pjesnikinja i urednica časopisa Ženski svijet, Žene danas i Naše žene.
https://mandino-selo.com/wp/dr-zdenka-smrekar-autorica-duvanjske-himne-1924-i-zrtva-komunisticke-vlasti-1946/
Rođena je u Zagrebu 1884. godine, diplomirala je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, bila je ravnateljica Ženske realne gimnazije u Zagrebu, djelovala je kao književnica, pjesnikinja i urednica časopisa Ženski svijet, Žene danas i Naše žene.
https://mandino-selo.com/wp/dr-zdenka-smrekar-autorica-duvanjske-himne-1924-i-zrtva-komunisticke-vlasti-1946/
Prenosim jedno jako zanimljivo opažanje:
“Hrvatska je u ovom trenutku:
- prvak svijeta u vaterpolu 🥇
- doprvak svijeta u rukometu 🥈
- treća na svijetu u nogometu 🥉
Ni jedna od preostale 194 zemlje svijeta nema medalju sa zadnjeg Svjetskog prvenstva u sva tri spomenuta momčadska sporta.
Hrvatska je svjetsko sportsko čudo. 👊🇭🇷”
“Hrvatska je u ovom trenutku:
- prvak svijeta u vaterpolu 🥇
- doprvak svijeta u rukometu 🥈
- treća na svijetu u nogometu 🥉
Ni jedna od preostale 194 zemlje svijeta nema medalju sa zadnjeg Svjetskog prvenstva u sva tri spomenuta momčadska sporta.
Hrvatska je svjetsko sportsko čudo. 👊🇭🇷”
MISA ZADUŠNICA ZA NEDILJKA VEGARA
- LEGENDU HRVATSKE EMIGRACIJE I DOMOVINSKOG RATA
Dana 7. veljače 2014. preminuo je pukovnik HV-a Nediljko Vegar, dragovoljac i legenda Domovinskog rata.
Sveta misa zadušnica služit će se u petak, 7. veljače 2025., u 18.oo sati u kapelici Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Ilica 242 (ulaz iz Domobranske ulice).
Nediljko Vegar „Rod“ rođen je 1952. godine u Ljubuškom. Njegov brat Pavo ubijen je 1972. kao jedan od vođa Skupine Feniks ’72 (Bugojanska skupina) koja je upala u Jugoslaviju pokušavši je srušiti.
Ubrzo su uhićeni Nediljko i njegovi otac te odvedeni u zatvor. Ipak, Nediljko je uspio izaći iz zatvora nakon čega je počeo planirati bijeg iz Jugoslavije. To mu polazi za rukom u srpnju 1973. godine.
Život je nastavio u Njemačkoj, u kojoj se povezao s ostalim političkim emigrantima te je pristupio Hrvatskom revolucionarnom bratstvu i Hrvatskoj mladeži Uzdanice. Zbog svojih djelovanja postao je poznat po nepokolebljivosti u domoljublju prema Hrvatskoj, a zato ga je kasnije i Bruno Bušić odabrao kao bliskog suradnika i prijatelja.
Početkom ljeta 1991. godine vratio se u Hrvatsku, te pristupio dragovoljačkom “S-vodu”. Radilo se o diverzantskoj postrojbi koja je zahtjevnu obuku i pripreme za borbene zadaće započela u Radmanovim Mlinicama kod Omiša. Sudjelovao je i u borbama na prvim bojištima – vrličkom i dubrovačkom.
“S-vod” uskoro je prerastao u I. Svehrvatsku udarnu bojnu koja početkom siječnja 1992. ulazi u sastav 4. gardijske brigade kao njezina 5. bojna.
Na poziv generala Ante Rose u rujnu 1992. Nediljko Vegar pristupio je specijalnim postrojbama Glavnog stožera Oružanih Snaga Republike Hrvatske. S njima je sudjelovao u operaciji „Maslenica“ da bi se potom opet vratio u 4. gardijsku brigadu. U njoj ostaje do kraja 1994. godine. Tada je prešao u Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva „Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran” u Šepurinama gdje je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika postrojbe za sigurnost.
Iako to nije morao, obzirom na dužnost koju je obnašao, Nediljko se dragovoljno prijavio i uspješno završio Temeljnu dočasničku i Temeljnu padobransku obuku.
Bio je najstariji polaznik iznimno teške obuke no u ničemu nije zaostajao za puno mlađim kolegama. U vrlo kratkom vremenu, koliko zbog svoje karizme iz emigrantskih dana, toliko i zbog svog znanja, iskustva, ljudskih i moralnih vrlina, Nediljko je vrlo brzo postao omiljen kako kod polaznika tako i kod instruktora i ostalih djelatnika postrojbe. Po završetku navedenih obuka ostao je raditi u postrojbi na mjestu pomoćnika zapovjednika postrojbe za sigurnost. Dao je veliki doprinos u razvoju postrojbe koja je osim obučavanja profesionalnih vojnika, dočasnika i časnika, sudjelovala u ratnim operacijama „Ljeto ’95“ i „Oluja“.
U Obučnom središtu, Nediljko je ostao do kraja 1997. godine kada prelazi u Zagreb u Vojno obavještajnu zajednicu. Umirovio se 2005. godine, a preminuo je na 7. veljače 2014. nakon zloćudne bolesti.
Jednom prilikom kazao je:
“Moji ideali su ispunjeni jer je stvorena hrvatska država. Ona je još uvijek daleko od mojih snova i očekivanja moga brata Pave i njegovih suboraca. Ali je takva kakva jest. Mi smo od prošlih hrvatskih naraštaja preuzeli žezlo borbe za samostalnu hrvatsku državu i mislim da smo tu povijesnu zadaću časno ispunili. Na sljedećim hrvatskim naraštajima je da se bore za njezino usavršavanje. Vjerujem da će i novi hrvatski naraštaji časno obaviti svoju dužnost kao što smo i mi obećavši našim precima.”
- LEGENDU HRVATSKE EMIGRACIJE I DOMOVINSKOG RATA
Dana 7. veljače 2014. preminuo je pukovnik HV-a Nediljko Vegar, dragovoljac i legenda Domovinskog rata.
Sveta misa zadušnica služit će se u petak, 7. veljače 2025., u 18.oo sati u kapelici Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Ilica 242 (ulaz iz Domobranske ulice).
Nediljko Vegar „Rod“ rođen je 1952. godine u Ljubuškom. Njegov brat Pavo ubijen je 1972. kao jedan od vođa Skupine Feniks ’72 (Bugojanska skupina) koja je upala u Jugoslaviju pokušavši je srušiti.
Ubrzo su uhićeni Nediljko i njegovi otac te odvedeni u zatvor. Ipak, Nediljko je uspio izaći iz zatvora nakon čega je počeo planirati bijeg iz Jugoslavije. To mu polazi za rukom u srpnju 1973. godine.
Život je nastavio u Njemačkoj, u kojoj se povezao s ostalim političkim emigrantima te je pristupio Hrvatskom revolucionarnom bratstvu i Hrvatskoj mladeži Uzdanice. Zbog svojih djelovanja postao je poznat po nepokolebljivosti u domoljublju prema Hrvatskoj, a zato ga je kasnije i Bruno Bušić odabrao kao bliskog suradnika i prijatelja.
Početkom ljeta 1991. godine vratio se u Hrvatsku, te pristupio dragovoljačkom “S-vodu”. Radilo se o diverzantskoj postrojbi koja je zahtjevnu obuku i pripreme za borbene zadaće započela u Radmanovim Mlinicama kod Omiša. Sudjelovao je i u borbama na prvim bojištima – vrličkom i dubrovačkom.
“S-vod” uskoro je prerastao u I. Svehrvatsku udarnu bojnu koja početkom siječnja 1992. ulazi u sastav 4. gardijske brigade kao njezina 5. bojna.
Na poziv generala Ante Rose u rujnu 1992. Nediljko Vegar pristupio je specijalnim postrojbama Glavnog stožera Oružanih Snaga Republike Hrvatske. S njima je sudjelovao u operaciji „Maslenica“ da bi se potom opet vratio u 4. gardijsku brigadu. U njoj ostaje do kraja 1994. godine. Tada je prešao u Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva „Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran” u Šepurinama gdje je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika postrojbe za sigurnost.
Iako to nije morao, obzirom na dužnost koju je obnašao, Nediljko se dragovoljno prijavio i uspješno završio Temeljnu dočasničku i Temeljnu padobransku obuku.
Bio je najstariji polaznik iznimno teške obuke no u ničemu nije zaostajao za puno mlađim kolegama. U vrlo kratkom vremenu, koliko zbog svoje karizme iz emigrantskih dana, toliko i zbog svog znanja, iskustva, ljudskih i moralnih vrlina, Nediljko je vrlo brzo postao omiljen kako kod polaznika tako i kod instruktora i ostalih djelatnika postrojbe. Po završetku navedenih obuka ostao je raditi u postrojbi na mjestu pomoćnika zapovjednika postrojbe za sigurnost. Dao je veliki doprinos u razvoju postrojbe koja je osim obučavanja profesionalnih vojnika, dočasnika i časnika, sudjelovala u ratnim operacijama „Ljeto ’95“ i „Oluja“.
U Obučnom središtu, Nediljko je ostao do kraja 1997. godine kada prelazi u Zagreb u Vojno obavještajnu zajednicu. Umirovio se 2005. godine, a preminuo je na 7. veljače 2014. nakon zloćudne bolesti.
Jednom prilikom kazao je:
“Moji ideali su ispunjeni jer je stvorena hrvatska država. Ona je još uvijek daleko od mojih snova i očekivanja moga brata Pave i njegovih suboraca. Ali je takva kakva jest. Mi smo od prošlih hrvatskih naraštaja preuzeli žezlo borbe za samostalnu hrvatsku državu i mislim da smo tu povijesnu zadaću časno ispunili. Na sljedećim hrvatskim naraštajima je da se bore za njezino usavršavanje. Vjerujem da će i novi hrvatski naraštaji časno obaviti svoju dužnost kao što smo i mi obećavši našim precima.”
"HRVATSKA LEGIJA"
2. veljače 1943.
"VITEZ STALJINGRADA" MARKO MESIĆ: POSLJEDNJI POKUŠAJ PROBOJA OBRUČA IZ OPKOLJENOG STALJINGRADA
☆ zbog nedostatka strijeljiva - u drugoj pol. siječnja rasformirani u dvije hrvatske Radne satnije
☆ od Nijemaca preuzeli lopate
☆ priprema položaja za posljednji očajnički pokušaj proboja obruča iz opkoljenog Stalingrada
☆ puščanog strijeljiva u min. količini; jedan jedini 37 mm Pak s nekoliko granata, lopate
☆ preostali borci: teški ranjenici, bogalji i umirući
☆ utvrđuju rovove - iščekuju evakuaciju "zračnim mostom" (neće dočekati)
PRETHODNO:
☆ žestoke i iscrpljujuće borbe oko vojno-industrijskog kombinata "Crveni Oktobar" na Božić i do Nove godine '43
☆ do 29.12.1942. legionari suzbijeni do linije željezničke pruge kod tvornice - visoki gubici
☆ suzbijeni do ruševina zgrade Zrakoplovne škole Staljingrad - poravnali obrambenu liniju
☆ siječanj 1943. - krvavi okršaji i bombardiranja - ostaci ostataka razbijenih satnija suzbijeni na obrambenu crtu s položajima dužine samo 200 m
☆ postav topničke bitnice - kod Zrakoplovne škole
☆ 10. siječnja 1943. razorni udari ruskog topništva i avijacije - eliminirali većinu preostalih hrvatskih boraca (teški ranjenici) na položajima
☆ neuspjeh zbog "nedostatka strijeljiva" ‼️
☆ 13./14. siječnja 1943. smjena zapovjednika puk. Viktora Pavičića (ukrcan na posljednjem evakuacijskom letu iz Staljingrada? smaknut na uzletištu?) - nestao pod nejasnim okolnostima
☆ zapovjedništvo preuzima topnički general-pukovnik Marko Mesić (najkvalitetniji časnik, iz najkvalitetnijeg odjela "Hrvatske legije" - topnički odjel)
STANJE UOČI POSLJEDNJEG POKUŠAJA PROBOJA 2.2.1943.
Vrijeme: cjelodnevna izloženost pogubnoj temperaturi od ispod -30 °C ❄️
Hrana: nema (od prosinca '42)
Strijeljivo: minimalne količine preostale - još samo lopate preostale raspoložive za borbu
Lijekovi: nema
☆ Mesić telegramom zaprimio poruku - "Poglavnik" mu dodijelio titulu "Vitez Staljingrada"
☆ maksimalna očekivanja - time mu poručio "držite položaje do smrti, ili se ubij" (nijedan NDH "Vitez" nije se živ predao neprijatelju)
☆ preživjeli borci na straži - dodatno decimirani gubicima od smrzavanja, gladi, gangrene i tifusa
☆ tijekom samo posljednjih 17 dana borbi, gubici ca. 170 boraca
☆ po zapovijedi dužni držati položaje
☆ u zoru 1./2. veljače 1943. izvršili posljednji pokušaj proboja obruča iz opkoljenog Stalingrada
☆ izvršeni teški topnički udari - visoki gubici
☆ preživjeli borci se pod Mesićevim zapovjedništvom povukli unutar ruševina Zrakoplovne škole
☆ puk. Mesić podnosi prijavku za predajom
☆ prema njegovoj izjavi, datoj agentima UDB-e 1948. godine (uzeti s rezervom) - ukupno oko 700 preživjelih hrvatskih boraca (uklj. ruske antiboljševičke zarobljenike) ulovljenih u smrtonosnu zamku palo je 2.2.1943. u rusko zarobljeništvo
("Hrvatski krugoval" tog utorka, 2. veljače 1943. emitira posmrtnu elegiju hrvatskim borcima u Staljingradu - svira glazbu opere "Nikola Šubić Zrinski" - junaštvo i mučenička smrt pod Sigetom)
☆ borci "Hrvatske legije" sakupljeni kod mjesta Beketovka na Volgi
☆ pridruženi masi od ca. 80 000 njemačkih, talijanskih, rumunjskih i mađarskih zarobljenika
☆ upućeni prisilnim zimskim maršom do Moskve
☆ ondje pridruženi preživjelim hrvatskim borcima iz potučenog "Lako prevoznog zdruga" (u sastavu 8. Talijanske kraljevske div., potučeni na bokovima na rijeci Don)
☆ iz Moskve poslani na ponižavajuće marševe u sovjetske gulage u Sibiru
☆ visok postotak smrtnosti u zimskim hodnjama zbog hipotermije/smrzavanja, gladi i tifusa
☆ prva 2 mj. boravka u gulagu (12/14-satni teški fizički rad) - 300 legionara podleglo, ili nestalo
☆ prema Mesićevoj izjavi datoj UDB-i, od oko 700 boraca palih u zarobljeništvo u Staljingradu, preostalo još ca. 400 suboraca
☆ gubici od 40% u vrlo kratkom roku
☆ svakodnevno izloženi složenom programu komunističke indoktrinacije, "ispiranju mozga"
☆ "Poglavnik" bijesan na Mesića - lišio ga svih vojnih titula i odlikovanja - mračni "Vitez Staljingrada"
2. veljače 1943.
"VITEZ STALJINGRADA" MARKO MESIĆ: POSLJEDNJI POKUŠAJ PROBOJA OBRUČA IZ OPKOLJENOG STALJINGRADA
☆ zbog nedostatka strijeljiva - u drugoj pol. siječnja rasformirani u dvije hrvatske Radne satnije
☆ od Nijemaca preuzeli lopate
☆ priprema položaja za posljednji očajnički pokušaj proboja obruča iz opkoljenog Stalingrada
☆ puščanog strijeljiva u min. količini; jedan jedini 37 mm Pak s nekoliko granata, lopate
☆ preostali borci: teški ranjenici, bogalji i umirući
☆ utvrđuju rovove - iščekuju evakuaciju "zračnim mostom" (neće dočekati)
PRETHODNO:
☆ žestoke i iscrpljujuće borbe oko vojno-industrijskog kombinata "Crveni Oktobar" na Božić i do Nove godine '43
☆ do 29.12.1942. legionari suzbijeni do linije željezničke pruge kod tvornice - visoki gubici
☆ suzbijeni do ruševina zgrade Zrakoplovne škole Staljingrad - poravnali obrambenu liniju
☆ siječanj 1943. - krvavi okršaji i bombardiranja - ostaci ostataka razbijenih satnija suzbijeni na obrambenu crtu s položajima dužine samo 200 m
☆ postav topničke bitnice - kod Zrakoplovne škole
☆ 10. siječnja 1943. razorni udari ruskog topništva i avijacije - eliminirali većinu preostalih hrvatskih boraca (teški ranjenici) na položajima
☆ neuspjeh zbog "nedostatka strijeljiva" ‼️
☆ 13./14. siječnja 1943. smjena zapovjednika puk. Viktora Pavičića (ukrcan na posljednjem evakuacijskom letu iz Staljingrada? smaknut na uzletištu?) - nestao pod nejasnim okolnostima
☆ zapovjedništvo preuzima topnički general-pukovnik Marko Mesić (najkvalitetniji časnik, iz najkvalitetnijeg odjela "Hrvatske legije" - topnički odjel)
STANJE UOČI POSLJEDNJEG POKUŠAJA PROBOJA 2.2.1943.
Vrijeme: cjelodnevna izloženost pogubnoj temperaturi od ispod -30 °C ❄️
Hrana: nema (od prosinca '42)
Strijeljivo: minimalne količine preostale - još samo lopate preostale raspoložive za borbu
Lijekovi: nema
☆ Mesić telegramom zaprimio poruku - "Poglavnik" mu dodijelio titulu "Vitez Staljingrada"
☆ maksimalna očekivanja - time mu poručio "držite položaje do smrti, ili se ubij" (nijedan NDH "Vitez" nije se živ predao neprijatelju)
☆ preživjeli borci na straži - dodatno decimirani gubicima od smrzavanja, gladi, gangrene i tifusa
☆ tijekom samo posljednjih 17 dana borbi, gubici ca. 170 boraca
☆ po zapovijedi dužni držati položaje
☆ u zoru 1./2. veljače 1943. izvršili posljednji pokušaj proboja obruča iz opkoljenog Stalingrada
☆ izvršeni teški topnički udari - visoki gubici
☆ preživjeli borci se pod Mesićevim zapovjedništvom povukli unutar ruševina Zrakoplovne škole
☆ puk. Mesić podnosi prijavku za predajom
☆ prema njegovoj izjavi, datoj agentima UDB-e 1948. godine (uzeti s rezervom) - ukupno oko 700 preživjelih hrvatskih boraca (uklj. ruske antiboljševičke zarobljenike) ulovljenih u smrtonosnu zamku palo je 2.2.1943. u rusko zarobljeništvo
("Hrvatski krugoval" tog utorka, 2. veljače 1943. emitira posmrtnu elegiju hrvatskim borcima u Staljingradu - svira glazbu opere "Nikola Šubić Zrinski" - junaštvo i mučenička smrt pod Sigetom)
☆ borci "Hrvatske legije" sakupljeni kod mjesta Beketovka na Volgi
☆ pridruženi masi od ca. 80 000 njemačkih, talijanskih, rumunjskih i mađarskih zarobljenika
☆ upućeni prisilnim zimskim maršom do Moskve
☆ ondje pridruženi preživjelim hrvatskim borcima iz potučenog "Lako prevoznog zdruga" (u sastavu 8. Talijanske kraljevske div., potučeni na bokovima na rijeci Don)
☆ iz Moskve poslani na ponižavajuće marševe u sovjetske gulage u Sibiru
☆ visok postotak smrtnosti u zimskim hodnjama zbog hipotermije/smrzavanja, gladi i tifusa
☆ prva 2 mj. boravka u gulagu (12/14-satni teški fizički rad) - 300 legionara podleglo, ili nestalo
☆ prema Mesićevoj izjavi datoj UDB-i, od oko 700 boraca palih u zarobljeništvo u Staljingradu, preostalo još ca. 400 suboraca
☆ gubici od 40% u vrlo kratkom roku
☆ svakodnevno izloženi složenom programu komunističke indoktrinacije, "ispiranju mozga"
☆ "Poglavnik" bijesan na Mesića - lišio ga svih vojnih titula i odlikovanja - mračni "Vitez Staljingrada"
☆ odlično poznavanje hrvatskih, a i njemačkih borbenih pojedinosti - Sovjeti odlučili da se od ostataka preživjelih formira sovjetska "1. Jugoslavenska brigada" (pod zapovjedništvom Marka Mesića i ostalih preživjelih časnika)
☆ to su: Egon Žitnik (bivši zapovjednik "Lakog prevoznog zdruga", major Marijan Tuličić (Mesićev topnički časnik u Staljingradu), staljingradski veterani poručnici Ivan Vadlja, poručnik Vlahov, poručnik Tahtašimov, Draženović, major Marijan Prišlin (Mesićev zamjenik u Staljingradu) i dr.
☆ iskorišteni kao tzv. topovsko meso na prvim linijama borbi - po Titovom osobnom nalogu bačeni u najteže borbe "da vide bivši fašisti kako se mi ovdje borimo protiv fašista već 4 godine"
☆ Sovjetska "1. Jugoslavenska brigada" 1944. poslana na bojište kod Čačka - protiv Wehrmacht-a
☆ preživjeli borci poslani u listopadu 1944. na Srijemski front - ponovno raspoređeni na prve linije bojišta protiv Hrvata i Nijemaca
☆ stravični gubici
☆ Mesić preživio - nakon rata živi kao vojni umirovljenik
☆ 1948. Tito se sukobio sa Sovjetskim Savezom (rezolucija Informbiroa)
☆ UDBA od tada progoni Mesića - režim mu 'oprostio' ustašku epizodu, ali ne i onu sovjetsku
☆ 1948. uhićen (kao i većina časnika s bilo kakvom ruskom prošlosti) - sumnja da je Informbiro-ovac, ili ruski agent
☆ 1950. na zagrebačkom Glavnom kolodvoru navodno je "pao pod vlak" na tračnice i vlak mu odsjekao obje noge
☆ nastavio živiti u malenom stanu kod brata u Zagrebu kao teški invalid - istraumatiziran, ponižen i lišen svih zasluženih odlikovanja
☆ umro 9. veljače 1982.
☆ to su: Egon Žitnik (bivši zapovjednik "Lakog prevoznog zdruga", major Marijan Tuličić (Mesićev topnički časnik u Staljingradu), staljingradski veterani poručnici Ivan Vadlja, poručnik Vlahov, poručnik Tahtašimov, Draženović, major Marijan Prišlin (Mesićev zamjenik u Staljingradu) i dr.
☆ iskorišteni kao tzv. topovsko meso na prvim linijama borbi - po Titovom osobnom nalogu bačeni u najteže borbe "da vide bivši fašisti kako se mi ovdje borimo protiv fašista već 4 godine"
☆ Sovjetska "1. Jugoslavenska brigada" 1944. poslana na bojište kod Čačka - protiv Wehrmacht-a
☆ preživjeli borci poslani u listopadu 1944. na Srijemski front - ponovno raspoređeni na prve linije bojišta protiv Hrvata i Nijemaca
☆ stravični gubici
☆ Mesić preživio - nakon rata živi kao vojni umirovljenik
☆ 1948. Tito se sukobio sa Sovjetskim Savezom (rezolucija Informbiroa)
☆ UDBA od tada progoni Mesića - režim mu 'oprostio' ustašku epizodu, ali ne i onu sovjetsku
☆ 1948. uhićen (kao i većina časnika s bilo kakvom ruskom prošlosti) - sumnja da je Informbiro-ovac, ili ruski agent
☆ 1950. na zagrebačkom Glavnom kolodvoru navodno je "pao pod vlak" na tračnice i vlak mu odsjekao obje noge
☆ nastavio živiti u malenom stanu kod brata u Zagrebu kao teški invalid - istraumatiziran, ponižen i lišen svih zasluženih odlikovanja
☆ umro 9. veljače 1982.
TUĐMANOVA USTAŠOIDNA LAŽNA DESNICA PRED LUSTRACIJOM+++Po instalaciji udbaške stranke HDZ na vlasti, i Franje Tuđmana, 1.989. godine, kojeg je komunistička tajna policija postavila na čelo tada nove marksističke stranke koja se je maskirala hrvatskim nacionalizmom i domoljubljem, imamo Tuđmanovu ustašoidnu lažnu desnicu. Prvo je to bio HDZ, a nakon državnog udara na HSP i Dobroslava Paragu 1.993. godine su nekadašnji komunisti na čelu s Franjom Tuđmanom pozicionirali jugoslavensko konfederalni projekt HDZ u politički centar, da bude "narodni desni centar", a komunistički pandan SDP "narodni lijevi centar", iako su i Račan i Tuđman bili politički ekstremisti, s ekstremne ljevice. Račanov SDP se zalagao za jugoslavensku federaciju, a Tuđmanov HDZ za jugoslavensku konfederaciju, maskirana pod naziv "savez suverenih država", kako je glasilo i referendumsko pitanje 1.991. godine, no, ako je suverena država u savezu, ona više nije nezavisna država nego savezna država, koja se k tome zove republika, a ne država, Republika Hrvatska. (Tako referendum iz 1.991. nije bio referendum o hrvatskoj neovisnosti.) Novi "demokrati" iz bivšeg Saveza komunista Jugoslavije su iz naziva kratice socijalističke republike uklonili pridjev "socijalistička" i tako je od Socijalističke Republike Hrvatske nastala Republika Hrvatska. Jedino je Paragin HSP od svih stranaka 1.990. godine imao program o stvaranju nezavisne hrvatske države, i to u njenim povijesnim i etničkim granicama, demokratska, s prijedlogom i referendumskom ujedinjenju Republike BiH i Republike Hrvatske u jednu nezavisnu državu. Taj dio pravaškog programa nije ostvaren zbog Tuđmanove ustašoidne desnice koja je dijelila Bosnu i Hercegovinu s ekstremnim pobunjenim Srbima psihopata i ratnog zločinca Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića. Tako su lažni hrvatski domoljubi s tako zvane Tuđmanove "desnice", a koja je bila lažna desnica, jer komunisti i udbaši ne mogu nikada postati desnica, uvijek ostaju ekstremna ljevica, izvršili državni udar na ustavni poredak, i s otimanjem Hrvatske stranke prava i razvlaštenjem Dobroslava Parage s položaja predsjednika stranke, na koji su ga izabrali pravaški delegati 1. sabora HSP-a u veljači 1.990. godine, preuzeli su ovu demokratsku stranku koju je Dobroslav Paraga uveo 1.992. u Hrvatski sabor. Tuđmanov režim je putem svojih trojanskih konja u HSP-u preuzeo u Kutini početkom rujna 1.993. na izmišljenoj protustatutarnoj "konvenciji" oporbenu stranku HSP, i potvrdio, da je ustašoidna lažna desnica s obzirom da je to učinjeno u kutinskoj dvorani pod velikim portretom Poglavnika N.D.H. Ante Pavelića, i uz prijenos HRT. Podsjetimo se, iako zbog cenzure u medijima to gotovo nitko od Hrvata ne zna, Dobroslav Paraga je sa 700 pravaških delegata iz Hrvatske, BiH i cijeloga svijeta održao redoviti 2. sabor HSP-a, u Zagrebu na velesajmu, u velikoj dvorani 'Globus', veljače 1.995. godine, ali Tuđmanov režim taj 2. pravaški sabor nije priznao, Ministarstvo pravosuđa i uprave je navedenog rujna 1.993. registriralo Tuđmanove doušnike za čelnike otete oporbene stranke HSP, koja je oteta i dana 3. veljače 2.025. godine, dakle, već 32 godine pod diktaturom upropastitelja Hrvatske, HDZ-a. Kada je osnovano osumnjičeni doušnik KOS JNA, Anto Đapić preuzeo kormilo otete stranke HSP, čiji je dossier doušnika KOS JNA objavio tjednik 'Nacional' u Zagrebu, od 27. studenog 2.001. godine, učinio je HSP fašistoidnom strankom kako bi HDZ postao "narodni centar". Protuustavnom udaru na višestranački sustav Republike Hrvatske prethodio je vladin poziv u državnom dnevniku 'Vjesnik' od 3. lipnja 1.993. s pozivom da trojanski konji u HSP-u sruše Paragu s vlasti, optužujući borca za ljudska prava Dobroslava Paragu, da je u posjetu Američkom kongresu lagao o tome da je Tuđman dijelio BiH sa Slobodanom Miloševićem i pobunjenim Srbima.
Haaški sud Ujedinjenih naroda, ICTY, je u konačnoj presudi generalu Slobodanu Praljku, koji je osuđen ratnim zločincem, potvrdio da je Predsjednik Tuđman na čelu udruženog zločinačkog pothvata protiv Republike BiH dijelio BiH sa Srbima, pri čemu su nastale bošnjačke žrtve ratnih zločina. Ista takova osuđujuća presuda haaškog suda postoji u presudi bivšem predsjedniku HDZ-BiH, Dariju Kordiću. Da bi uopće mogao dijeliti BiH, Tuđmanov ustašoidni udbaški režim je dao ubiti pravaše Antu Paradžika i Blaža Kraljevića i druge pravaše i hrvatske branitelje, kao što je Račanov režim u SFRJ dao ubiti Stjepana Brajdera koji je s Dobroslavom Paragom sakupljao potpise uglednika iz javnog života na peticiju za oslobođenje političkih zatvorenika iz jugoslavenskih komunističkih ("antifašističkih") logora i zatvora. Do danas politička ubojstva navedenih hrvatskih domoljuba nije rasvijetljeno, niti su ubojice, tako ni ubojice za pisaćim stolom, dakle, nalogodavci ubojstava, kažnjeni i privedeni pravdi, čak ni nakon što je Američki kongres u rezoluciji broj 169 iz 1.989. godine tražio od službenog Beograda i Zagreba da kaže Hrvatima istinu o ubojstvu Stjepana Brajdera koji nema ni ulicu u Zagrebu, a kamoli da bi pravda bila zadovoljena. Zato su ulice i trgovi nazvani po lažnom desničaru Gojku Šušku i gotovo svetom Franji Tuđmanu. Dok je međunarodni sud kao i domaći sud osudio mnogobrojne Tuđmanove generale ratnim zločincima, niti jedan hrvatski branitelj iz HOS-a nije suđen, jer je Paraga vodio pravedni obrambeni rat u velikosrpskoj agresiji. HOS nije bio "fašistički" zbog "crnih košulja" i gesla "Za dom spremni", kako su Franjo Tuđman i HDZ u propagandi tvrdili nego je Vrhovni sud potvrdio 1.994. godine oslobađajuću presudu Vojnog suda Dobroslavu Paragi, i potvrdio da je HOS bio ustavobraniteljska hrvatska dragovoljačka postrojba i legitimni dio Hrvatske vojske. Kako je Tuđmanov režim bio oteo HSP, tako je bio oteo post-ratni HOS, i Tuđmanova ustašoidna lažna desnica se koristi geslom HOS-a i zloupotrebljava HOS, kao da ona ima ikakve veze s tim.
Danas je Tuđmanov HDZ pod Andrejom Plenkovićem liberalno-zelena stranka pod vodstvom titoista kao i titoistička stranka Možemo, ali je Tuđmanova ustašoidna desnica i dalje "brand" vladajuće stranke korumpiranih, HDZ, koja u Hrvatskom saboru glumi "oporbu" dok Paragu i njegovu stranku HSP 1861. drži pod protuustavnom cenzurom, i maltretira je već 25 godina s blokadom njenog žiro-računa putem Fine, iako jedna politička stranka ne može i ne bi trebala moći odlaziti u stečaj pošto je neprofitna organizacija, i zaštićena Ustavom i njenim deklarativnim višestranačkim demokratskim sustavom. Istina, međutim glasi, da je jedina istinski oporbena stranka u Republici Hrvatskoj državotvorna Hrvatska stranka prava 1861. i Dobroslav Paraga vođe hrvatske oporbe i desnice. Zato je Dobroslav Paraga dobio službeni poziv Inauguracijskog odbora Trump-Vance, a ne tzv. suverenisti, desničari i domoljubi koji to nisu. Iz tog poziva Predsjednika Trumpa predsjedniku Hrvatske stranke prava 1861. nastati će pravna država u Republici Hrvatskoj, i po prvi puta u hrvatskoj povijesti demokratski poredak sa slobodom medija i javne riječi i svim Ustavom zajamčenim ljudskim pravima, i Hrvatska će opet postati država i normalna zemlja s perspektivom za prosperitetom i njenom potpunom obnovom u svakom smislu te riječi dok će svi titoisti i tuđmanisti biti lustrirani kao izdajnici Hrvatske. (Pro-titoističke stranke HDZ i SDP biti će zabranjene.) Kako je Tuđmanov režim vršio 90tih čistku hrvatskih državotvoraca (pravaša), tako će biti čistka svih (neo)komunista, ratnih profitera i neprijatelja hrvatskog suvereniteta. Bog i Hrvati! Hrvatska Hrvatom!
Više o povijesti sukoba Tuđmana i Parage u knjizi profesora Gorana Jurišića, UROTA PROTIV HRVATSKE SLOBODE, Zagreb, 2.024.
#Trump #HSP1861 #HOS #Hrvatsa #Paraga
Danas je Tuđmanov HDZ pod Andrejom Plenkovićem liberalno-zelena stranka pod vodstvom titoista kao i titoistička stranka Možemo, ali je Tuđmanova ustašoidna desnica i dalje "brand" vladajuće stranke korumpiranih, HDZ, koja u Hrvatskom saboru glumi "oporbu" dok Paragu i njegovu stranku HSP 1861. drži pod protuustavnom cenzurom, i maltretira je već 25 godina s blokadom njenog žiro-računa putem Fine, iako jedna politička stranka ne može i ne bi trebala moći odlaziti u stečaj pošto je neprofitna organizacija, i zaštićena Ustavom i njenim deklarativnim višestranačkim demokratskim sustavom. Istina, međutim glasi, da je jedina istinski oporbena stranka u Republici Hrvatskoj državotvorna Hrvatska stranka prava 1861. i Dobroslav Paraga vođe hrvatske oporbe i desnice. Zato je Dobroslav Paraga dobio službeni poziv Inauguracijskog odbora Trump-Vance, a ne tzv. suverenisti, desničari i domoljubi koji to nisu. Iz tog poziva Predsjednika Trumpa predsjedniku Hrvatske stranke prava 1861. nastati će pravna država u Republici Hrvatskoj, i po prvi puta u hrvatskoj povijesti demokratski poredak sa slobodom medija i javne riječi i svim Ustavom zajamčenim ljudskim pravima, i Hrvatska će opet postati država i normalna zemlja s perspektivom za prosperitetom i njenom potpunom obnovom u svakom smislu te riječi dok će svi titoisti i tuđmanisti biti lustrirani kao izdajnici Hrvatske. (Pro-titoističke stranke HDZ i SDP biti će zabranjene.) Kako je Tuđmanov režim vršio 90tih čistku hrvatskih državotvoraca (pravaša), tako će biti čistka svih (neo)komunista, ratnih profitera i neprijatelja hrvatskog suvereniteta. Bog i Hrvati! Hrvatska Hrvatom!
Više o povijesti sukoba Tuđmana i Parage u knjizi profesora Gorana Jurišića, UROTA PROTIV HRVATSKE SLOBODE, Zagreb, 2.024.
#Trump #HSP1861 #HOS #Hrvatsa #Paraga
Jedan od najvećih dobitaka ovog Svjetskog rukometnog prvenstva za Hrvatsku, svakako je onaj ljudski, a njegovo ime je Dagur Sigurdsson. Ima nešto posebno i univerzalno u tome kada ljude iz drugih zemalja, drugačije kulture, povijesti i mentaliteta, potpuno osvoje i očaraju Hrvatska i Hrvati. Zapravo u tome je i veličina Hrvatske. Svi su ovdje dobrodošli i svatko je može voljeti, bez obzira kako se zove, koje je nacije i odakle dolazi. Svatko može biti hrvatski domoljub. Ljubav prema Hrvatskoj, otvara sva srca koja kucaju za Hrvatsku.