Forwarded from Pravaški glas
Kada gledam slike uništenih, prešaranih spomenika, ono što prvo mi padne na pamet je kako gledam manjak sposobnosti upravljanja vlastitim osjećajima, manjak sposobnosti upravljanja vlastitim mislima te na kraju krajeva - opći nedostatak dosjetljivosti i domišljatosti kako pravilno usmjeriti višak energije.
Ponajprije pomislim na djecu, bilo u tjelesnom ili umnom obliku, pomislim na nekog nezrelog, u svakom smislu.
Ne ulazim uopće u suštinu niti dubinu, treba li taj spomenik tamo biti, već puko raščlanjivanje stvarnog stanja - a to je stanje razočaranja gubitkom vremena, energije te na kraju krajeva novaca.
Takav spomenik, koji moguće i nema šta raditi tamo gdje stoji ili barem ne u obliku, u namjenu u kojoj jest - sada nije ništa drugo doli spomenik barbarističkoj nezrelosti mladih koji umjesto da rade nešto korisno, oni uništavaju.
Umjesto da se takvi ljudi, koji imaju energije okupe i naprave nešto pametno: recimo da nađu nekog veterana i pomognu mu oko kuće, da pogledaju svoje dvorište, svoje selo, grad - i tamo odluče na uređenje i unaprijeđenje okoline, da sagrade nešto svojim rukama, oni te ruke koriste za uništavanje.
I time troše novac, vjerojatno ne svoj jer ne plaćaju porez, već tvoj, moj, vaš i naš, naposlijetku onaj svojih roditelja - jer mi ćemo popravak tog spomenika trebati platiti.
Pitanje može biti: a zašto bi plaćali takve gluposti? Pa zato da ti okolina ne izgleda nakaradno, jer uništen spomenik daleko više narušava dojam mjesta u kom jest, od suvišnog spomenika (osim ako je moderna umjetnost u pitanju, ali to je samo moje osobno mišljenje).
Nadalje tegoba koja se stvara jest da ti mladi u postupku ulaze u sustav i u pravilu ostaju korisni kao ništa osim razbijača, moguće jednog dana i batinaša.
Mladi, pogotovo oni sa viškom energije koju odluče usmjeriti na rušilačke akcije bi bili pametniji i mudriji da se podsjete na pouku iz Drugog Svjetskog Rata, onog na koji nesumnjivo misle, koji ih nesumnjivo hrani i pogoni kada rade svoje pametne poteze:
Partizanski pokret je bio uspješan ponajprije zbog divljih Ustaša i disproporcionalne upotrebe sile, a ne zbog komunističke ideologije ili mržnje prema "fašizmu".
Svaki put kad je čopor divljih ustaša uletio u selo gdje se nalazila uopće sumnja na suradnju s partizanima nastao je kaos, bilo je mrtvih, i krivih i nevinih. Nije se puno biralo.
I partizani su među preživjelima našli nove dragovoljce.
I taj se postupak ponavljao od sela do sela, svaki put sa sve gorom upotrebom sile od strane vlasti, svaki put sa sve većim brojem dragovoljaca za partizane.
I partizani su to primjetili, i počeli manipulirati time - i time su dobili rat.
Draga mladosti, nemojte ponavljati greške, već učite na njima, jer ti protiv kojih se borite žele da uništavate spomenike, oni žele da radite gluposti, oni žele da kršite zakon, oni žele da sami odšećete u zatvor.
Mjesto toga: gradite svoj kraj, pomognite svojem bližnjem, obrazujte se, nađite si srodnu dušu, zasnujte vezu i izgradite obitelj - jer time, time dragi moji postižete nemjerljivo više, nego da porušite sve zločinačke spomenike po Domovini, time dokazujete da naša loza nije zatrta, a još manje krezuba i sitna zuba!
Jedan cilj!
Jedna svrha!
Hrvatska!
Ponajprije pomislim na djecu, bilo u tjelesnom ili umnom obliku, pomislim na nekog nezrelog, u svakom smislu.
Ne ulazim uopće u suštinu niti dubinu, treba li taj spomenik tamo biti, već puko raščlanjivanje stvarnog stanja - a to je stanje razočaranja gubitkom vremena, energije te na kraju krajeva novaca.
Takav spomenik, koji moguće i nema šta raditi tamo gdje stoji ili barem ne u obliku, u namjenu u kojoj jest - sada nije ništa drugo doli spomenik barbarističkoj nezrelosti mladih koji umjesto da rade nešto korisno, oni uništavaju.
Umjesto da se takvi ljudi, koji imaju energije okupe i naprave nešto pametno: recimo da nađu nekog veterana i pomognu mu oko kuće, da pogledaju svoje dvorište, svoje selo, grad - i tamo odluče na uređenje i unaprijeđenje okoline, da sagrade nešto svojim rukama, oni te ruke koriste za uništavanje.
I time troše novac, vjerojatno ne svoj jer ne plaćaju porez, već tvoj, moj, vaš i naš, naposlijetku onaj svojih roditelja - jer mi ćemo popravak tog spomenika trebati platiti.
Pitanje može biti: a zašto bi plaćali takve gluposti? Pa zato da ti okolina ne izgleda nakaradno, jer uništen spomenik daleko više narušava dojam mjesta u kom jest, od suvišnog spomenika (osim ako je moderna umjetnost u pitanju, ali to je samo moje osobno mišljenje).
Nadalje tegoba koja se stvara jest da ti mladi u postupku ulaze u sustav i u pravilu ostaju korisni kao ništa osim razbijača, moguće jednog dana i batinaša.
Mladi, pogotovo oni sa viškom energije koju odluče usmjeriti na rušilačke akcije bi bili pametniji i mudriji da se podsjete na pouku iz Drugog Svjetskog Rata, onog na koji nesumnjivo misle, koji ih nesumnjivo hrani i pogoni kada rade svoje pametne poteze:
Partizanski pokret je bio uspješan ponajprije zbog divljih Ustaša i disproporcionalne upotrebe sile, a ne zbog komunističke ideologije ili mržnje prema "fašizmu".
Svaki put kad je čopor divljih ustaša uletio u selo gdje se nalazila uopće sumnja na suradnju s partizanima nastao je kaos, bilo je mrtvih, i krivih i nevinih. Nije se puno biralo.
I partizani su među preživjelima našli nove dragovoljce.
I taj se postupak ponavljao od sela do sela, svaki put sa sve gorom upotrebom sile od strane vlasti, svaki put sa sve većim brojem dragovoljaca za partizane.
I partizani su to primjetili, i počeli manipulirati time - i time su dobili rat.
Draga mladosti, nemojte ponavljati greške, već učite na njima, jer ti protiv kojih se borite žele da uništavate spomenike, oni žele da radite gluposti, oni žele da kršite zakon, oni žele da sami odšećete u zatvor.
Mjesto toga: gradite svoj kraj, pomognite svojem bližnjem, obrazujte se, nađite si srodnu dušu, zasnujte vezu i izgradite obitelj - jer time, time dragi moji postižete nemjerljivo više, nego da porušite sve zločinačke spomenike po Domovini, time dokazujete da naša loza nije zatrta, a još manje krezuba i sitna zuba!
Jedan cilj!
Jedna svrha!
Hrvatska!
"POBJEDNIČKA VOJSKA"
Vrci iskra iz kremena,
Domoljublja vatru pali.
Volje čvrste kao stijena,
Ratnici su spremno stali.
Vatra dugo je tinjala,
Gasila se nikad nije,
Emigracija sanjala
Da se barjak sveti vije.
Sjećanje na mučenike
Zbog Hrvatske ubijene,
U spomen na bojovnike
Svud po svijetu raseljene...
Ustala je mladost naša
Da se bori za slobodu.
Uz molitvu Očenaša
Ispjevaše ratnu odu!
Krv ratnika njima teče,
Novi Zrinski,Frankopani.
Domoljubne pjesme ječe,
Opet Hrvat zemlju brani!
Stvorit' ćemo Domovinu,
Trobojnica će se viti,
Državu stvoriti sinu.
Svoj na svom će Hrvat biti!
I krenuše sokolovi
Za svoj narod ratovati.
Domovino samo zovi,
Svi će za te život dati!
Naša vojska pobjednička
Luč pobjede nam donosi.
Generacija ratnička
Slobodu Olujom nosi!
Ivan Jakelić Jaka
Knin,15.2.2025.
Vrci iskra iz kremena,
Domoljublja vatru pali.
Volje čvrste kao stijena,
Ratnici su spremno stali.
Vatra dugo je tinjala,
Gasila se nikad nije,
Emigracija sanjala
Da se barjak sveti vije.
Sjećanje na mučenike
Zbog Hrvatske ubijene,
U spomen na bojovnike
Svud po svijetu raseljene...
Ustala je mladost naša
Da se bori za slobodu.
Uz molitvu Očenaša
Ispjevaše ratnu odu!
Krv ratnika njima teče,
Novi Zrinski,Frankopani.
Domoljubne pjesme ječe,
Opet Hrvat zemlju brani!
Stvorit' ćemo Domovinu,
Trobojnica će se viti,
Državu stvoriti sinu.
Svoj na svom će Hrvat biti!
I krenuše sokolovi
Za svoj narod ratovati.
Domovino samo zovi,
Svi će za te život dati!
Naša vojska pobjednička
Luč pobjede nam donosi.
Generacija ratnička
Slobodu Olujom nosi!
Ivan Jakelić Jaka
Knin,15.2.2025.
Forwarded from Pravaški glas
Snaga Duha svakoga od nas je presudna i neophodna, a njegova nepokolebljivost pred nedaćama obavezna.
Jedino sa izgrađenim vlastitim Duhom možemo ispravno i pravilno odgajati svoju Djecu, stvoriti nov naraštaj, da izraste ispunjen jednakom snagom koju mu Majka i Otac posjeduju.
To sačinjava zdrav i neuništiv Dom, koji ne traje koliko i hladni zidovi, vrelo ognjište, već ostaje temelj i zalog budućnosti koja se gradi.
Domovi, zdravi, neuništivi, ispunjeni snažnim ljudima, časnim Očevima te brižnim Majkama, odgojenom Djecom, očvrslih vrijednosti su kamen temeljac Društva koje svoju sadašnjost koristi da iskroji budućnost.
A Domovina... Domovina postaje i opstaje kada isto to Društvo čini sebe svaki dan boljim, jačim, sposobnijim i mudrijim neg' što je bilo jučer, a takva Domovina daje iznova snagu Duhu svakog od nas da postanemo bolji od onog što jesmo!
Jedan cilj!
Jedna svrha!
Hrvatska!
Jedino sa izgrađenim vlastitim Duhom možemo ispravno i pravilno odgajati svoju Djecu, stvoriti nov naraštaj, da izraste ispunjen jednakom snagom koju mu Majka i Otac posjeduju.
To sačinjava zdrav i neuništiv Dom, koji ne traje koliko i hladni zidovi, vrelo ognjište, već ostaje temelj i zalog budućnosti koja se gradi.
Domovi, zdravi, neuništivi, ispunjeni snažnim ljudima, časnim Očevima te brižnim Majkama, odgojenom Djecom, očvrslih vrijednosti su kamen temeljac Društva koje svoju sadašnjost koristi da iskroji budućnost.
A Domovina... Domovina postaje i opstaje kada isto to Društvo čini sebe svaki dan boljim, jačim, sposobnijim i mudrijim neg' što je bilo jučer, a takva Domovina daje iznova snagu Duhu svakog od nas da postanemo bolji od onog što jesmo!
Jedan cilj!
Jedna svrha!
Hrvatska!
"OD SMRTI MI SMO JAČI"
Smrt se nadvi nad nama,
Krenuše sile zla.
Spusti se gusta tama
Iznad hrvatskog tla.
Pođoše spodobe neke
Da nam unište snove,
Prijeđoše preko rijeke
Koja se Dunav zove.
Stigao četnik klet
Da zatre ime naše,
Da poruši dom nam svet
Al' jedan zakon ne znaše...
Kada je Bog uz nas
Od smrti mi smo jači.
U njemu naš je spas-
Sotono zlobna plači!
Možeš nam srušiti grad
Al' nećeš zatrti nas.
Kad prođe tuga i jad
Bit' će još ljepši bez vas.
Nikada zemlja moja,
Odnesi to u grob,
Ne može biti tvoja
Nit' Hrvat biti tvoj rob!
Ivan Jakelić Jaka
Smrt se nadvi nad nama,
Krenuše sile zla.
Spusti se gusta tama
Iznad hrvatskog tla.
Pođoše spodobe neke
Da nam unište snove,
Prijeđoše preko rijeke
Koja se Dunav zove.
Stigao četnik klet
Da zatre ime naše,
Da poruši dom nam svet
Al' jedan zakon ne znaše...
Kada je Bog uz nas
Od smrti mi smo jači.
U njemu naš je spas-
Sotono zlobna plači!
Možeš nam srušiti grad
Al' nećeš zatrti nas.
Kad prođe tuga i jad
Bit' će još ljepši bez vas.
Nikada zemlja moja,
Odnesi to u grob,
Ne može biti tvoja
Nit' Hrvat biti tvoj rob!
Ivan Jakelić Jaka
Na današnji dan 17.02.1871.- Rođen Džafer-beg Kulenović, ministar u vladi NDH.
Dr. Džafer Kulenović (Džafer-beg Kulenović) (Kulen Vakuf, 17. veljače 1891. - Damask, 3. listopada 1956.), bio je Hrvatski političar i pravnik.
Džafer Kulenović rodio se u Kulen Vakufu 1891. godine. Rodio se na posjedu svoga djeda, od oca Muhamedbega Kulenovića i majke Meleće. Pučku školu polazi u Kulen Vakufu od 1898. do 1901. godine a gimnaziju je pohađao u Sarajevu i Tuzli od 1901. do 1905. godine. 1905. godine, dva mjeseca prije mature, izbačen je iz škole zbog sukoba sa skupinom gimnazijalaca srpskih nacionalista. Maturira u Mostaru 1909. godine. Na medicinski fakultet upisao se 1910. godine u Beču, ali se zbog lošeg zdravlja vraća se u Zagreb gdje završava i doktorira pravo. Već je u Beču aktivan među tamošnjom Hrvatskom pravaškom mladeži te je izabran za predsjednika Starčevićanskog sveučilišnog društva "Sviest".
izvor:wikipedija
Dr. Džafer Kulenović (Džafer-beg Kulenović) (Kulen Vakuf, 17. veljače 1891. - Damask, 3. listopada 1956.), bio je Hrvatski političar i pravnik.
Džafer Kulenović rodio se u Kulen Vakufu 1891. godine. Rodio se na posjedu svoga djeda, od oca Muhamedbega Kulenovića i majke Meleće. Pučku školu polazi u Kulen Vakufu od 1898. do 1901. godine a gimnaziju je pohađao u Sarajevu i Tuzli od 1901. do 1905. godine. 1905. godine, dva mjeseca prije mature, izbačen je iz škole zbog sukoba sa skupinom gimnazijalaca srpskih nacionalista. Maturira u Mostaru 1909. godine. Na medicinski fakultet upisao se 1910. godine u Beču, ali se zbog lošeg zdravlja vraća se u Zagreb gdje završava i doktorira pravo. Već je u Beču aktivan među tamošnjom Hrvatskom pravaškom mladeži te je izabran za predsjednika Starčevićanskog sveučilišnog društva "Sviest".
izvor:wikipedija
IN MEMORIAM HEROJ DOMOVINSKOG RATA
DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN 😰😭❤️
ROĐEN 18.TRAVNJA 1968. KRIVI PUT, SENJ -
POGINUO 17.VELJAČE 1994. TULOVE GREDE
Na današnji dan 1994. godine poginuo je na obroncima Velebita jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Damir Tomljanović Gavran
Rođen je 18. travnja 1968. u Veljunu nedaleko od Senja, a u obranu domovine pošao je 5. kolovoza 1990. godine kada je pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pokraj Zagreba. Nakon reorganizacije navedene postrojbe te njezinim prerastanjem i osnivanjem Zbora narodne garde, u 1. gardijsku brigadu dragovoljno pristupa 15. svibnja 1991. godine.
Zbog uzoritog rada i odnosa s pripadnicima, prednjačeći rezultatima na terenu, kao i u bespogovornom izvršavanju zapovijedi, Gavran je postavljen za zapovjednika voda i ujedno dozapovjednika satnije 4. bojne 1. gardijske brigade ZNG-a, a 1. srpnja 1991. imenovan je zapovjednikom iste satnije.
Prvi tereni bili su mu istočna Slavonija, Banovina i Kordun.
Godine 1992. odlaskom postrojbe na južno bojište Gavran sudjeluje u mukotrpnim, ali i uspješnim borbama za deblokadu Dubrovnika i to kao zapovjednik 4. bojne Tigrova.
Povratkom Tigrova s južnog bojišta te preustrojem brigade, Gavran 17. prosinca 1992. biva postavljen za zapovjednika 2. bojne Tigrova. S postrojbom ubrzo odlazi na karlovačko bojište, a potom i na obronke Velebita.
Na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu, u vrlo često nemogućim i surovim vremenskim uvjetima velebitske planine, sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo te hrabro zapovijedao i sudjelovao u obrani terena koji je prethodno oslobođen u operaciji Maslenica.
Uz dužnost zapovjednika 2.bojne Tigrova na terenu je od sredine ožujka 93. obnašao i vrlo odgovornu dužnost zapovjednika 1. sektora, istaknutog zapovjednog mjesta Zadar – Zbornog područja Split.
Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović Gavran poginuo je 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita od neprijateljskog snajpera. Zadobio je ranu na glavi.
– Nismo ga zvali zapovjednikom, to je bilo prekruto i formalno, nego “šefe”. Koje je god selo, brdo ili poziciju pokazao, mi smo to zauzeli jer je Gavran tako rekao. Kad god bismo na motoroli čuli njegov glas, išli smo naprijed, s njim u pobjedu. Ta je naša ekipa disala pobjednički zahvaljujući njemu. Velika je sreća što smo ga imali – prisjeća se Ivan Pasariček ovog heroja kojega je za života nekoliko puta pohvalio i sam predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman.
Upravo je Franjo Tuđman 26. srpnja 1994. otvorio u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran.
Valja također napomenuti kako je na obljetnicu njegove smrti u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana.
❤️🤍💙
S NAMA JE
DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN 😰😭❤️
ROĐEN 18.TRAVNJA 1968. KRIVI PUT, SENJ -
POGINUO 17.VELJAČE 1994. TULOVE GREDE
Na današnji dan 1994. godine poginuo je na obroncima Velebita jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Damir Tomljanović Gavran
Rođen je 18. travnja 1968. u Veljunu nedaleko od Senja, a u obranu domovine pošao je 5. kolovoza 1990. godine kada je pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pokraj Zagreba. Nakon reorganizacije navedene postrojbe te njezinim prerastanjem i osnivanjem Zbora narodne garde, u 1. gardijsku brigadu dragovoljno pristupa 15. svibnja 1991. godine.
Zbog uzoritog rada i odnosa s pripadnicima, prednjačeći rezultatima na terenu, kao i u bespogovornom izvršavanju zapovijedi, Gavran je postavljen za zapovjednika voda i ujedno dozapovjednika satnije 4. bojne 1. gardijske brigade ZNG-a, a 1. srpnja 1991. imenovan je zapovjednikom iste satnije.
Prvi tereni bili su mu istočna Slavonija, Banovina i Kordun.
Godine 1992. odlaskom postrojbe na južno bojište Gavran sudjeluje u mukotrpnim, ali i uspješnim borbama za deblokadu Dubrovnika i to kao zapovjednik 4. bojne Tigrova.
Povratkom Tigrova s južnog bojišta te preustrojem brigade, Gavran 17. prosinca 1992. biva postavljen za zapovjednika 2. bojne Tigrova. S postrojbom ubrzo odlazi na karlovačko bojište, a potom i na obronke Velebita.
Na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu, u vrlo često nemogućim i surovim vremenskim uvjetima velebitske planine, sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo te hrabro zapovijedao i sudjelovao u obrani terena koji je prethodno oslobođen u operaciji Maslenica.
Uz dužnost zapovjednika 2.bojne Tigrova na terenu je od sredine ožujka 93. obnašao i vrlo odgovornu dužnost zapovjednika 1. sektora, istaknutog zapovjednog mjesta Zadar – Zbornog područja Split.
Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović Gavran poginuo je 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita od neprijateljskog snajpera. Zadobio je ranu na glavi.
– Nismo ga zvali zapovjednikom, to je bilo prekruto i formalno, nego “šefe”. Koje je god selo, brdo ili poziciju pokazao, mi smo to zauzeli jer je Gavran tako rekao. Kad god bismo na motoroli čuli njegov glas, išli smo naprijed, s njim u pobjedu. Ta je naša ekipa disala pobjednički zahvaljujući njemu. Velika je sreća što smo ga imali – prisjeća se Ivan Pasariček ovog heroja kojega je za života nekoliko puta pohvalio i sam predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman.
Upravo je Franjo Tuđman 26. srpnja 1994. otvorio u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran.
Valja također napomenuti kako je na obljetnicu njegove smrti u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana.
❤️🤍💙
S NAMA JE
Rođenje velikana
"Suzna su joj lica, o ruku joj visi
Sa krvava gvožđe zarđalo znoja –
Takvu li te gledam, tužna kakva li si,
Izmučena majko, o Hrvatsko moja!"
Silvije Strahimir Kranjčević rođen je u Senju 17. veljače 1865. godine.
Nećemo sada ovdje previše o ovom velikanu, jer toliko toga može se pronaći, toliko toga je napisano. Izdvojit ću samo nešto što mi se čini jako interesantnim
U zapisima njegove supruge Ele stoji: „Silvije voli svoj Senj. To malo mjestance sa svojom pustom kamenitom okolicom, gdje svako stablo već u julu zbog vrućine odlista, gdje mjesto trave samo mirisna kadulja kroz kamenje viri, vrlo mu je drago. A istom more! Koliko je puta znao reći, ni svi velegradi ne pružaju tolike promjene oku, toliko uživanja, koliko mali komadić mora.“
#pratitelji
"Suzna su joj lica, o ruku joj visi
Sa krvava gvožđe zarđalo znoja –
Takvu li te gledam, tužna kakva li si,
Izmučena majko, o Hrvatsko moja!"
Silvije Strahimir Kranjčević rođen je u Senju 17. veljače 1865. godine.
Nećemo sada ovdje previše o ovom velikanu, jer toliko toga može se pronaći, toliko toga je napisano. Izdvojit ću samo nešto što mi se čini jako interesantnim
U zapisima njegove supruge Ele stoji: „Silvije voli svoj Senj. To malo mjestance sa svojom pustom kamenitom okolicom, gdje svako stablo već u julu zbog vrućine odlista, gdje mjesto trave samo mirisna kadulja kroz kamenje viri, vrlo mu je drago. A istom more! Koliko je puta znao reći, ni svi velegradi ne pružaju tolike promjene oku, toliko uživanja, koliko mali komadić mora.“
#pratitelji
📢 Svaka trudnica zaslužuje siguran porod!
Nažalost, za mnoge žene u kriznim situacijama to nije jednostavno. Bez mogućnosti anonimnog poroda, neke rađaju u nesigurnim uvjetima, ostavljaju novorođenčad ili se odlučuju na pobačaj iz očaja.
🚨 Zato tražimo zakon o anonimnim porodima i gnijezdima za bebe – jer svaka majka i svako dijete zaslužuju zaštitu i siguran izbor.
✍️ Potpišite peticiju i budite glas onih koji ga nemaju! Vaš potpis može spasiti živote! Kliknite ovdje: https://cgo.ac/scD83fIH Hvala
Nažalost, za mnoge žene u kriznim situacijama to nije jednostavno. Bez mogućnosti anonimnog poroda, neke rađaju u nesigurnim uvjetima, ostavljaju novorođenčad ili se odlučuju na pobačaj iz očaja.
🚨 Zato tražimo zakon o anonimnim porodima i gnijezdima za bebe – jer svaka majka i svako dijete zaslužuju zaštitu i siguran izbor.
✍️ Potpišite peticiju i budite glas onih koji ga nemaju! Vaš potpis može spasiti živote! Kliknite ovdje: https://cgo.ac/scD83fIH Hvala
CitizenGO
Za zakon koji spašava živote: gnijezda za bebe i anonimni porod!
"204. VUKOVARSKA BRIGADA"
Za Hrvatsku i dom svoj
Vodili smo krvav boj.
Neka znade dušman klet-
Vukovar je nama svet!
Tu svetinju ne damo,
Životom je branimo.
Nek zna zlotvor četnički-
Vukovar je hrvatski!
Niti suze niti bol
Niti zloban četnik klet,
Neće nas pokoriti
Jer imamo zavjet svet.
Niti patnja niti jad,
Ni logori niti glad,
Nas ne mogu slomiti
Jer branimo mi svoj grad.
Sveto ime Hrvatska
Mi smo krvlju pisali,
Za to ime disali
I živote davali.
Bit' će zlatnim slovima
U povijesti Hrvatske
Slavno ime pisano
Brigade Vukovarske!
Ivan Jakelić Jaka
Za Hrvatsku i dom svoj
Vodili smo krvav boj.
Neka znade dušman klet-
Vukovar je nama svet!
Tu svetinju ne damo,
Životom je branimo.
Nek zna zlotvor četnički-
Vukovar je hrvatski!
Niti suze niti bol
Niti zloban četnik klet,
Neće nas pokoriti
Jer imamo zavjet svet.
Niti patnja niti jad,
Ni logori niti glad,
Nas ne mogu slomiti
Jer branimo mi svoj grad.
Sveto ime Hrvatska
Mi smo krvlju pisali,
Za to ime disali
I živote davali.
Bit' će zlatnim slovima
U povijesti Hrvatske
Slavno ime pisano
Brigade Vukovarske!
Ivan Jakelić Jaka
Napokon - okupljanje, Bogu hvala❤️🇭🇷
Dragi ljudi, krenuli smo za moju Rijeku. Marina Logarušić (HSP), Doktor Biloglav (DOMinO) prof. Jurčević (NZ), Dominik Klemenčić (Suverenisti) i Most 🔥🇭🇷 U 11h ćemo objaviti kandidaturu za Župana naše predivne Primorsko-goranske. Dugo smo u Mostu na Kvarneru radili na okupljanju i sanjali - zajedništvo političkih opcija od centra na desno.
Sada je sazrelo vrijeme da zbijemo redove i zajedno narodu ponudimo ono za čim je narod čeznuo - snagu zajedništva!
#most #domino #suverenisti #hsp #suverenisti #hr #cro #hrvatska #kvarner #marinmiletić
Dragi ljudi, krenuli smo za moju Rijeku. Marina Logarušić (HSP), Doktor Biloglav (DOMinO) prof. Jurčević (NZ), Dominik Klemenčić (Suverenisti) i Most 🔥🇭🇷 U 11h ćemo objaviti kandidaturu za Župana naše predivne Primorsko-goranske. Dugo smo u Mostu na Kvarneru radili na okupljanju i sanjali - zajedništvo političkih opcija od centra na desno.
Sada je sazrelo vrijeme da zbijemo redove i zajedno narodu ponudimo ono za čim je narod čeznuo - snagu zajedništva!
#most #domino #suverenisti #hsp #suverenisti #hr #cro #hrvatska #kvarner #marinmiletić
Ono što sam najavila u svojoj kandidaturi za predsjednicu HSP-a, a to je odvajanje od politike velikih stranaka, polako provodim u dijelo zajedno s lokalnim dužnosnicima.
Hrvatska stranka prava više ne smije biti pasivni promatrač na političkoj sceni. Aktivno se trebamo uključiti u borbu za predstavnička tijela u svim županijama samostalno ili u koaliciji sa strankama koje zastupaju politiku sličnu onoj koju zastupa i HSP!
Ova koalicija na tragu je onoga što od nas traže birači desnog spektra, a to je - jedinstveni izlazak na parlamentarne izbore.
Ispred nas su sada lokalni izbori. Uključite se u rad HSP na lokalnoj razini. Vratimo našu Stranku na političku scenu.
Hrvatska stranka prava više ne smije biti pasivni promatrač na političkoj sceni. Aktivno se trebamo uključiti u borbu za predstavnička tijela u svim županijama samostalno ili u koaliciji sa strankama koje zastupaju politiku sličnu onoj koju zastupa i HSP!
Ova koalicija na tragu je onoga što od nas traže birači desnog spektra, a to je - jedinstveni izlazak na parlamentarne izbore.
Ispred nas su sada lokalni izbori. Uključite se u rad HSP na lokalnoj razini. Vratimo našu Stranku na političku scenu.