https://hrvatsko-bosnjacko-bratstvo.webnode.hr/l/%e2%96%92-kultura-sjecanja-%e2%96%92-europski-dan-sjecanja-na-zrtve-totalitarnih-i-autoritarnih-rezima-%e2%80%93-nacizma%2c-fasizma-i-komunizma%2c/?_gl=1*qhzm3u*_gcl_au*NjU3MjMzNzk0LjE3MjQ1MTM1NjY.*_ga*MTI0OTI3NTE1Ny4xNzIzNDU3NDk1*_ga_YSX1HV0KT8*MTcyNDUxMzU2OC41LjEuMTcyNDUxMzY0MS41MS4wLjA.*_ga_ZF3LH2VN5E*MTcyNDUxMzU2Ny41LjEuMTcyNDUxMzY0Mi4wLjAuMA..

Nakon dugo vremena stiže nam novi video uradak Gordana Šebalja snimljen na grobu njegovog prijatelja Ivana Krajinovića koji je poginuo 18. studenog 1991. godine na sam dan pada Vukovara. Ivan je samo trebao skinuti znak HOS-a s uniforme da bi preživio ali nije htio, poslušao je srce a ne mozak, a u srcu je bila ljubav prema Bogu i Domovini. Ubila ga je zvijezda petokraka i jugoslavenska zastava koju po Hrvatskoj i danas ološ nosi…

Nastavi čitanje
https://hrvatskiratnik.hr/necemo-vam-dati-hrvatsku-hrvatska-je-nasa-a-ne-vasa/

DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN
Dana 25. kolovoza 1991. osnovan je, na velikom skupu roditelja u dvorani Globus (Velesajam) u Zagrebu, 'Bedem ljubavi' – pokret majki za mir.
Pod dojmom napada JNA u srpnju i kolovozu i zabrinutosti za sudbinu svojih sinova koji su u jedinicama JNA, majke su na skupu održanom 25. kolovoza 1991. na zagrebačkom Velesajmu odlučile svoje zahtjeve uputiti vodstvu JNA u Beogradu pozivajući roditelje iz drugih republika da im se pridruže. Pokret tada dobiva ime 'Bedem ljubavi' kao suprotnost vojnim planovima JNA vođenim pod šiframa 'Bedem-I' i 'Bedem-II', a koji su prvo predviđali vojno osvajanje Slovenije. Majke iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije organizirano su 29. kolovoza 1991. otišle u Beograd u komandu generalštaba Oružanih snaga SFRJ i tražile puštanje Hrvata i ostalih ne-Srba iz JNA. Nakon toga je tri tisuće žena prosvjedovalo u Bruxellesu 3. rujna 1991. za puštanje hrvatskih mladića iz JNA, za mir i pomoć Hrvatskoj. Članice pokreta uputile su apel majkama u Srbiji da „zajednički dignemo svoj glas – zaustavimo rat”, u formi letka koji je bio odaslan na više tisuća adresa koje su nasumce birale iz telefonskih imenika srpskih gradova. Tijekom rata pokret je usmjerio svoje djelovanje i na humanitarni rad oko pomoći ranjenim vojnicima i oko prihvata prognanika i izbjeglica. Kao humanitarna, nevladina udruga, 'Bedem ljubavi' djeluje i danas.
Majke vojnika bile su suorganizatorice masovnog prosvjeda 30. kolovoza 1991. ispred Zapovjedništva 5. vojne oblasti na Trgu kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu na kojem se okupilo preko stotinu tisuća ljudi. Bila je to do tada najmasovnija manifestacija građana. Oko zgrade zapovjedništva žene su načinile živi lanac, a građani palili svijeće dok su se na pozornici čitala imena poginulih. Književnik Vlado Gotovac na skupu je održao jedan od najpoznatijih govora u Domovinskom ratu koji je uputio generalima, no ponajprije okupljenim majkama i ženama, te je odaslana poruka napadnute Hrvatske.
Iz muzejskog fundusa predstavljamo letak s natpisom i prikazom golubice mira okružene s dvanaest zvijezda, simbolom Europske zajednice. Ovakvi leci su bili prepoznatljiva oznaka pokreta 'Bedem ljubavi'. 👇🙂🇭🇷

Prošlo je točno 33. godine od početka Bitke za Vukovar. Kad je 1800 hrabrih branitelja punih 87.dana odolijevalo jačem neprijatelju. Sjetimo se svih onih koji su od Iloka pa do Dubrovnika pali za našu slobodu i omogućili da živimo u slobodnoj Hrvatskoj. Hrvatice i Hrvati ne prodajte tako slobodu lako, čuvajmo Hrvatsku od onih koji je ne vole i rado je da bi je nema, Svim palim za Hrvatsku neka je vječna slava i hvala. Sa nama su !

DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN
25. kolovoza 1991. godine u ranim jutarnjim satima počeo je združeni napad JNA i srpskih paravojnih snaga na Kijevo i Vrlički kraj.
U borbama na vrličkom području poginuli su Ante Barać, Ivo Lelas, Ilija Perajica i Ivan Tomaš a u Kijevu je poginuo Frane Jurić Arambašić.
22.11.2017. godine Ratko Mladić proglašen je krivim i dobio doživotni zatvor , za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH, ali ne i za zločine u Hrvatskoj.
Ratko Mladić poveo je 25. kolovoza 1991. napad na Kijevo, Vrliku i vrlički kraj. Nenaoružane civile i hrvatske redarstvenike s osobnim pješačkim naoružanjem Mladić je napadao tenkovima, topovima, minobacačima i avijacijom.
Na Vrliku je napad trajao više od 4 sata s preko 300 minobacačkih granata i bilo je nemoguće ući i izaći. Bio je pravi ratni pakao, Kijevo je tučeno tenkovskim granatama i VBR-om . Zatim je uslijedio napad iz zraka zabranjenim kasetnim bombama. Upućen je poziv general-majoru Špiri Nikoviću u Knin da se prestane suludo bombardiranje civila i objekata . Oko 17 sati, zbog velike koncentracije i nadmoćnosti neprijatelja, napuštaju se položaji u Vrlici .
Selo Otišić koje je do jučer bilo uporište srpskih paravojnih snaga, je očišćeno od strane hrvatskih snaga, bez žrtava. U kućama je pronađena veća količina naoružanja i vojne opreme, a pripadnici MUP-a su preporučili civilima koji su napustili selo, da se vrate kućama jer nema razloga za strah .
Kao odgovor na velikosrpsku agresiju istog dana oko 13,30 sati u Sinju su hrvatski branitelji napali vojarne JNA “ Kula“ i „Tadija Anušić“, a blokiran je i vojni poligon Kukuzovac. U napadu na iste poginuli su branitelji i hrvatski dragovoljci Ivan Kamber iz Rude (vojarna „Kula“) i Luka Erceg iz Otoka (vojarna „Tadija Anušić“).
Na spomen svim hrabrim dragovoljcima, a poginulim Herojima , slava i hvala !
Dražen Jurmanović

Bitka za Vukovar

25.08.1991.
Nisu bili svjesni da je to bio početak njihovog kraja ‍☠️

25. kolovoza 1991. godine, jedno oklopno vozilo JNA naišlo je na "miniranu barikadu u gradu" koja se nalazila na prijelazu iz Borovog Naselja u Borovo Selo. Nakon toga su pripadnici JNA iz vojarne u Vukovaru i postava u Borovu Selu zajedno s pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi iz okolnih sela krenuli u napad na Borovo Naselje i grad Vukovar u kojem je napadač, po procjeni branitelja, ostao bez nekoliko tenkova i transportera.

Za vrijeme bitke zapovjednik vojarne u Vukovaru, kapetan Ćurčin, zatražio je prekid vatre jer u području podvožnjaka na Bogdanovačkom putu JNA imala dva oštećena tenka koja žele izvući, što je bila laž. Nakon prekida vatre, JNA je iz vojarne izašla sa šest tenkova koji su blokirali cestu prema Bogdanovcima. To je bio početak bitke za Vukovar.

24.08.1972: 52 godina od ubojstva obitelji Stjepana Ševe

Na današnji dan, 24.08.1972. godine dok su boravili na ljetnom odmoru u Italiji suradnik UDBA-e je likvidirao hrvatskog emigranta Stjepana Ševu, njegovu ženu Tatjanu i pokćerku Rosemarie koja je imala samo 9 godina.

Među opasnije vođe HRB-a u Europi Udba je ubrojila i Stjepana Ševu, rođenog 1936. godine u Hamzićima kod Čitluka.

Ševo je emigrirao 1966. godine. Vrlo brzo je postao politički aktivan i povjerljiva osoba u hrvatskim emigrantskim krugovima.
Ševo je – sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarie, rođenom 1963. godine u Stuttgartu – živio u Stuttgartu.
Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao.

Počivali u miru Božjem🤍
Hvala svim hrvatskim političkim emigrantima🙏🏻

IN MEMORIAM IVO FABIJAN MRVELJ

ROĐEN 25. KOLOVOZA 1950.- PREMINUO
16. SRPNJA 2006

Andrija Ivo Mrvelj, poznat kao Ivo Fabijan (Vrbovac, 25. kolovoza 1950. - Zagreb, 16. srpnja 2006.), bio je hrvatski glazbenik, pjevač i skladatelj, izvođač pop glazbe, folk glazbe i šansone, član Hrvatske glazbene unije i Hrvatskog društva skladatelja.

Ivo Mrvelj u rodnom mjestu završio je prva četiri razreda osnovne škole. Ostale je razrede završio u Donjem Svilaju. U Derventi završava Učiteljsku školu. Nekoliko godina predavao je glazbeni i likovni odgoj. Od 1974. nastupao je u Zagrebu kao izvođač vlastitih balada u kojima je najviše obrađivao socijalnu tematiku i događaje iz svakidašnjeg života.

Poznat je i po tome što je 1991. izdao album s pjesmama izrazito hrvatskog domoljubnog duha, prožetih pozitivnim hrvatskim nacionalizmom te vjerskih pjesama (Dobro jutro, međugorska majko). U pjesmama se zalagao za jedinstvo Hrvata i Muslimana u borbi protiv velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, a Herceg-Bosnu opjevao je kao domovinu obaju tih naroda (Ajmo, Huso, branit domovinu - stihovi "Uzmi pušku, pruži ruku bratsku, branit ćemo i obranit ćemo Herceg-Bosnu i lijepu Hrvatsku!").

Ljubitelji kućnih ljubimaca ga se sjećaju i po njegovim skladbama za TV-emisiju o kućnim ljubimcima (pjesma o mačku).

Snimio je preko 25 nosača zvuka, te nastupio na mnogobrojnim festivalima u zemlji i inozemstvu.

Sudjelovanje na Festivalima;

1978.: Festival revolucionarne i rodoljubive pjesme: Dječakovo pismo
1985.: Zagrebački festival: Otvori Marija vrata
1985.: Zagrebački festival: Ne daj mu pred kuću
1983.: Splitski festival: A ča piješ kad ti škodi
1985.: Zagrebački festival: Jedna noć u motelu
1985.: Splitski festival: Barba moj
1986.: Splitski festival:[6] ?
1985.: Zagrebački festival: Balada o povratniku
1990.: Splitski festival: Majko Dalmatinko (s klapom Krk)
1993.: Splitski festival: Svi smo za Hrvatsku[7][8]
1991.: Glazbeni festival "Stepinčeva katedrala": Proljeće u Bleiburgu
2002.: Zagrebački festival: Šansonjeri[7]
2003.: Chansonfest: Balada o Petru Lažoviću[9]
? : Chansonfest: Džamfa
Pjesme koje je napisao ili skladao izvode se na festivalima i nakon njegove smrti (Dok sa Drave vjetar plače, Pjesme Podravine i Podravlja 2010.)[10](S Dunava vitar plače, Festival bunjevački pisama 2011.)

Uspješnice;

Majko dalmatinko
Striče Ivane
Dječakovo pismo
Otvori, Marija, vrata
Nemojte mi spominjati nju
Kad sklopim oči, ja Hrvatsku sanjam
Udovica mica
Rojsa za predsjednika
Debele žene
Ne čekaj me majko
Za šofera
Hercegovino
Zov Hercegovine
Dobro jutro, međugorska majko
Barba moj

Nagrade;

2006. Nagrada Domagoj (posmrtno), UBIUDR.

Izvor: Wikipedija.

Foto : Društvene mreže

S NAMA JE ❤️✌️💪

Mučki zločin kod Žute Lokve😢😢😢

To su počinili teroristi koji danas imaju počitičke predstavnike u vlasti RH.
Politički sljedbenici tih terorista danas kmeče po nekim Gruborima i prozivaju branitelje, a zanemaruju sve ono što je terorističko krilo njihove stranke činilo.

Dana 24. kolovoza 1991. godine, u četničkoj zasjedi kod Žute Lokve nedaleko Brinja stradala su petorica hrvatskih policajaca.

Navedenog dana petero hrvatskih policajaca iz Policijske postaje Brinje, kao policijska ophodnja, krenulo je u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnje križanje magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj kod Žute Lokve.
Tada su ih srpski odmetnici napali s leđa i rafalnom paljbom usmrtili i kasnije masakrirali četiri pripadnika MUP-a.
Vinko Krznarić, Drago Toljan, Milan Vranić, Zdravko Vuković i jedini preživjeli Darko Murat - to su imena petorice policajaca u koje su mučki s leđa rafalnom paljbom pucali srpski odmetnici.

IN MEMORIAM VINKO BUDIMIR - SLON

ROĐEN 30. OŽUJKA 1958. - POGINUO
26. KOLOVOZA 1991.

Dana 26. kolovoza 1991. godine u obrani Vukovara od velikosrpske agresije, pobunjenih srbo-četnika i agresije JNA poginuo je za slobodnu Hrvatsku jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Vinko Budimir - Slon, rođen 30. ožujka 1958. u Vukovaru, kao drugi od trojice sinova Mare rođ. Đapić i Duje Budimira. Išao je u osnovnu školu ''Bratstvo i jedinstvo'', a zbog očeve smrti napušta srednju građevinsku školu i zapošljava se u Kombinatu gume i obuće Borovo, u tzv. Valjari, koja je bila jedno od najtežih radnih mjesta, ali i najbolje plaćenih, pa Vinko je vrijedno radio da bi pomogao obitelji. Bio je vlasnik kafića ''Alkar'' na Trpinjskoj cesti i imao je dosta novca, imao je ženu i dvoje djece, no sve je davao za obranu Vukovara a time i Hrvatske, u čiju je samostalnost i slobodu čvrsto vjerovao, što je bila jedna od njegovih najvećih osobina. Tim je novcem kupovao oružje i naoružavao branitelje Borova Naselja. Uoči rata planirao je odlazak u Njemačku da bi još bolje osigurao obitelj, no ostao je braniti svoju zemlju. Bio je poseban čovjek, autoritet, činilo se kako se ničega ne boji, ali bio je i razuman. Još prije Borova Sela i masakra policajaca koji se tamo dogodio, predviđao je što će se događati, prije prvih izbora u Hrvatskoj aktivno se uključio u osnivanje HDZ-a, a obitelj mu je već tada počela dobivati telefonske prijetnje, no on ih je umirivao rekavši da se tih koji anonimno zovu ne treba bojati. Kada je nakon prvih izbora u Mjesnoj zajednici Alojzije Stepinac (tada još Bratstvo i jedinstvo) postavljena hrvatska zastava, oko 30 Srba prosvjedovalo je protiv toga jer su je željeli skinuti, a tada je Vinko stao pred njih i rekao im da će donijeti ljestve, pa neka je skinu ako imaju za to hrabrosti. Vjerovao je da je obrana od srpske i JNA agresije moguća. Kada je bilo jasno što se događa, a ljudi su počeli napuštati grad (a mnogi se sa ljetovanja nisu ni vratili), Vinko je okupio suborce i rekao da će branitelja nakon svakog napada koji odbiju biti još više, jer će ljudi vidjeti da Srbi i JNA nisu nepobjedivi, te da treba pokazati da se to može. No Vinko nije samo govorio, nego je svoje suborce sa Trpinjske ceste i naoružao financirajući nabavku tada teško dostupnog oružja.

''Naoružao nas je Vinko. Bili smo na straži, izmjenjivali smo se s dvije puške, radili primopredaju. On je došao svojim vozilom, otvorio prtljažnik i podijelio nam naoružanje.“ - Tomislav Orešković, pripadnik ''Žutih mrava'' s Trpinjske ceste.

Toga dana, u jutro 26. kolovoza 1991. JNA sa svojim četničkim pomagačima probila je liniju obrane i izašla na Lipovački put. U pomoć braniteljima, prijateljima i suborcima iz Borova Naselja na prvoj crti, dolazi Vinko kamionom sa pripadnicima 4. bojne 3. gardijske brigade ZNG RH s Opatovca, i braniteljima s vukovarske Mitnice. Jednog teško ranjenog suborca od eksplozije ručne granate, Zorana Sablića, Vinko je dohvatio i odvezao pod granatama u bolnicu, pa se vratio u pomoć suborcima najbrže što je znao i mogao. Taj napad su dočekali spremni i neprijateljska JNA i srbo-četnici panično povlače tenkove i pješadiju nakon neočekivanog otpora branitelja. Srbo-četnici i JNA su duboko potisnuti pa do pada Vukovara više tim smjerom nisu napadali. No, za vijeme njihove bježanije i povlačenja, jedan tenk JNA ispalio je granatu sa velike udaljenosti i ubio Vinka. To je, godinama poslije, opisao jedan njegov suborac i jedan od heroja Vukovara, Marinko Antunović - Bosanac, riječima: ''Dijelovi njegova tijela i krv bili su po meni i od toga dana bilo mi je svejedno hoću li ostati živ ili poginuti. Taj dan ispalio sam 68 tromblonskih mina i deset dana bio gluh."

''Pri uzmaku tenkist je ispalio granatu koja je Vinka pogodila ravno u prsa. Od njega je ostala tek noga i ruka.'' - brat Vlado o pogibiji svoga brata.

Taj tenk gađali smo nas trojica; Pero Šinković, mislim da je bio pripadnik Tigrova, sjajan dečko, poginuo je 14. rujna 1991. godine u Hercegovačkoj ulici i Andrija Marić, poginuo na Kupresu, obojica iz RPG-a, te ja, ručnom bombom, pri čemu sam i sam ranjen. Nažalost nismo ga onesposobili“, ispričat će Zoran Sablić. "Ipak, napad je odbijen, taj dan smo imali puno poginulih i ranjenih, ali pokazali smo da ih možemo zaustaviti, baš kao što je Vinko i rekao“.

"Na današnji dan je poginuo naš suborac Vinko Budimir, kojeg su svi znali po nadimku Slon. Otišao je istinski heroj, čovjek koji se od prvog dana angažirao u obrani i financirao nabavu oružja. Ne samo zato što je to mogao, nego jer je za to živio. Mogli su i mnogi drugi, možda i više financirati, ali nisu.

Budući da sam kratko prije pogibije bio pored Vinka Budimira Slona osjećao sam potrebu opisati taj dan koji mi je još pred očima kao da se jučer dogodio. Popriličan broj događaja mi je izblijedio, ali ne i ovaj.

Noć s 25. na 26. kolovoz 1991. bio sam na položaju 'Lipovački put' (položaj smo držali blizu mosta preko Bobotskog kanala). Oko 7 ujutro počelo je granatiranje iz Trpinje, a taman sam krenuo na odmor u sobu u potkrovlju. Premjestio sam se u podrum i uz eksplozije zaspao. Probudila me strašna buka. Bio je to suborac koji se sjetio da ja spavam u susjednoj kući, te je sumanuto lupao po vratima ne bi li me probudio jer su četnici i JNA došli do mosta koji je bio 70-ak metara udaljen. Izbušio sam Ladu Nivu koja je bila na mostu te se povukao na početak Lipovačkog puta gdje smo dogovarali protunapad i čekali pojačanje.
Pojačanje dovodi Vinko Budimir Slon i to kamionom. U jednom trenutku dok smo još bili na okupu ispred caffe bara ''Black & White" na početku Lipovačkog puta, vidimo da dolazi kamion pun boraca (mislim Dajc) i skreće na Lipovački put. Svi mašemo da se zaustavi jer bi dolaskom do kafića bio meta neprijateljskom tenku udaljenom dvjestotinjak metara. U zadnji tren se zaustavljaju i sklanjaju u stranu.
Nakon konačnog dogovora, krećemo u protunapad lijevom i desnom stranom Lipovačkog puta. Krenuo sam lijevom stranom ulice. Ispred mene ide Vinko te zastaje nakon pedesetak metara jer se približavamo kući za koju ne znamo je li sigurna. Vičem Vinku da ide dalje, a on mi pokazuje da prođem iza njega. Prošao sa sam i ušao u dvorište, te išao provjeriti prostorije u dvorištu iza kuće. Samo što sam otvorio vrata i pogledao unutra, odjeknula je eksplozija. Potrčao sam natrag prema ulici i vidio da nema više našeg prijatelja i suborca, sjajnog čovjeka, koji je život položio za svoju Hrvatsku. Pogodili su ga granatom iz tenka“. - Tomislav Orešković.

''Vinko je inzistirao da djeca i ja napustimo Vukovar. Rekao je kako ne može i ne smije razmišljati o nama, da su crna vremena, rat je, netko će poginuti, ali da ne može drugačije. Rekao mi je: "Moraš mi spasiti djecu, ovdje će biti krvi do koljena. Željela bih da ostane zapamćeno kako je sto posto sebe dao u stvaranje Hrvatske. Rekao mi je i: "Ako odem, kako ću poslije pogledati sinu u oči? Djecu i mene odvezao je rođak kod Vinkove sestrične u Krilo Jesenice. Dan prije njegove pogibije Vinkov brat je dovezao i njihovu majku. Duže smo sjedili tu večer, a oko dva, tri sata u noći, Vinko je nazvao na telefon i tada smo se posljednji put čuli. Sutradan su javili da je poginuo“. - Ružica Budimir, Vinkova žena.

Heroj obrane Vukovara Vinko Budimir - Slon privremeno je sahranjen u Sumpetru 29. kolovoza 1991., da bi nakon godinu dana njegovi posmrtni ostaci bili premješteni na gradsko groblje Mirogoj u Zagrebu, u Aleju hrvatskih branitelja.

[Izvori: direktno.hr - https://direktno.hr/direkt/spustite-zastavu-ako-imate-hrabrosti-prica-o-vinku-budimiru-slonu-190961/

- vecernji.hr - https://www.google.com/amp/s/m.vecernji.hr/amp/premium/spasio-je-ranjenog-prijatelja-pa-poginuo-476318]